Iva Kuhar izrađuje unikatan nakit: 'Kažu da nešto slično nisu vidjeli, to me motivira'

Iva Kuhar umjetnica je iz Samobora koja kroz slikarstvo i izradu nakita spaja ljubav prema prirodi i kreativnom izražavanju. Kako sama kaže, prije svega je žena i majka koja se voli igrati stvaranjem, bilo da slika, izrađuje nakit, šiva ili fotografira, inspiraciju najčešće pronalazi u malim, svakodnevnim stvarima koje pretvara u jedinstvene, rukom izrađene komade. Posebno se ističu Ivine unikatne naušnice, prava mala umjetnička djela, koje su s vremenom postale njezin prepoznatljiv potpis i sve traženiji modni detalj. Ono što je nekada bio hobi, danas je prerastao u ozbiljniji kreativni put i vlastiti obrt KI Art, a u razgovoru za Žena.hr otkriva kako je sve počelo, što je pokreće u stvaranju i kako je svoj kreativni svijet pretvorila u posao.

Privatna arhiva/Iva Kuhar

Jeste li već kao dijete pokazivali umjetnički talent ili je to došlo kasnije? U kojem ste trenutku shvatili da je umjetnost nešto čime se želite baviti?

Od malena sam se voljela kreativno izražavati. U školi bih često što prije rješavala zadatke samo da bih se mogla vratiti crtanju. Bila sam povučenije i pomalo sramežljivo dijete koje je najviše uživalo u svom svijetu stvaranja, a učiteljica je to prepoznala i poticala me da to dalje razvijam. Nisam upisala umjetničku srednju školu jer sam tada bila nesigurna u sebe i nije mi bilo lako otići u veliki grad, ali sam ubrzo pronašla drugi način izražavanja - kroz šivanje. Upisala sam tečajeve u Pučkom otvorenom učilištu u Samoboru, gdje sam napravila svoje prve komade odjeće. Nekoliko godina kasnije nastavila sam dalje i upisala dvogodišnji program Modnog dizajna u učilištu Profokus u Zagrebu. Tada sam mislila da ću najviše crtati modele i kolekcije, no upravo su uveli kompjutersko crtanje. Iako to nije bilo ono što sam očekivala, prihvatila sam to kao priliku za učenje i širenje znanja. Kroz sve te faze zapravo se samo potvrđivalo da je stvaranje moj prirodan način izražavanja. Danas se to najviše vidi kroz slikanje i izradu nakita, gdje mogu spojiti sve što volim: umjetnost, rad rukama i inspiraciju iz svakodnevnog života. Nekako je uvijek bilo jasno da ću se baviti umjetnošću - jer to nije bila samo odluka, nego dio mene.

Privatna arhiva/Iva Kuhar

Kako ste krenuli u slikarstvo, a potom i u izradu nakita? Kako biste opisali nakit koji izrađujete - koje materijale koristite i koji motivi i boje prevladavaju?

Nakit je zapravo došao spontano, i iskreno nisam sigurna je li prije bio povratak slikarstvu ili izrada prvih naušnica. U jednom periodu sam šivala torbe od skaja, a tada mi je poznanik Hrvoje predložio i naručio jedne naušnice. Tako je sve krenulo - iz jedne male ideje koja se s vremenom razvila u nešto više. Te prve naušnice bile su od skaja, ali sam ubrzo taj materijal zamijenila prirodnom kožom. Danas najčešće koristim ostatke kože koje nabavljam od proizvođača cipela ili trgovina - to su materijali koji bi inače završili kao otpad kada se mijenjaju kolekcije, pa mi je drago što im mogu dati novi život. S obzirom na to da sam i sama alergična na neke metale, koristim medicinski čelik koji uglavnom ne izaziva reakcije. Važno mi je da je nakit ne samo lijep, nego i ugodan za nošenje. Što se tiče boja, koristim cijeli spektar - obožavam boje, ali su mi jednako dragi i monokromatski komadi. Često oslikavam motive pa nakit ponekad izgleda kao mala minijatura. Nekad koristim materijale iz prirode, poput lišća ili latica, pa radim njihove otiske, a nekad se izražavam kroz apstrakciju ili male linoreze koje također prenosim na nakit. Najčešće radim male kolekcije, jer su mogućnosti stvarno neiscrpne, a na ovaj način svaki komad ostaje poseban i pomalo jedinstven.

Slikarstvo je kod vas jedno vrijeme bilo na pauzi - što je dovelo do toga? Je li vam nedostajalo i kako ste mu se ponovno vratili?

Prije 11 godina učlanila sam se u Hobby art udrugu u Samoboru, gdje učim i istražujem razne crtačke i slikarske tehnike, te izlažem jednom do dvaput godišnje. Kroz to razdoblje u kojem sam šivala nisam imala dojam da je slikarstvo bilo na pauzi, jer sam se cijelo vrijeme kreativno izražavala na različite načine, jedno je prirodno nadopunjavalo drugo. Danas to doživljavam kao kontinuirani proces stvaranja, a ne kao odvojena razdoblja.

Privatna arhiva/Iva Kuhar

Danas imate obrt za izradu nakita - je li to vaš primarni posao ili još uvijek i hobi? Može li se u Hrvatskoj živjeti od takvog rada?

Više od 10 godina izradu nakita razvijam kao hobi, a tek ove godine pokrenula sam obrt KI Art kako bih svoje rukotvorine mogla ponuditi i široj publici. Kroz vrijeme sam nadograđivala ono što radim, učila i razvijala svoj stil, tako da danas s ponosom stojim iza komada koje izrađujem i koje predstavljam. Za sada ne živim isključivo od toga, ali se nadam da će s vremenom moji radovi pronaći još širu publiku i prepoznatljivost, te da ću imati priliku raditi ono što volim i od toga živjeti.

Privatna arhiva/Iva Kuhar

Kako je biti umjetnica u Hrvatskoj? Koliko je izazovno postati prepoznatljiv i doći do kupaca?

S obzirom na to da sam još uvijek u početnoj fazi razvoja i marketinga, nemam još potpuno jasnu sliku kako je biti umjetnica u Hrvatskoj u smislu vidljivosti i dolaska do kupaca. Trebao mi je dulji period da uopće pokrenem obrt, pa ne znam je li to više dio moje osobne priče ili i šireg konteksta života i rada ovdje. Ono što mi je zasad vrlo pozitivno jest povratna reakcija ljudi - često dobijem kompliment da nešto slično nisu vidjeli na tržištu. To mi daje motivaciju i nadu da bi rad koji stvaram mogao pronaći svoje mjesto i prepoznatljivost.

Privatna arhiva/Iva Kuhar

Gdje se može vidjeti i kupiti vaš nakit? Izrađujete i komade po narudžbi - kakve želje kupci najčešće imaju?

Trenutačno se moj nakit može vidjeti na sajmovima, a redovito ga objavljujem i na Facebooku i Instagramu. Nadam se da će uskoro biti dostupan i putem web shopa, kako bi bio još dostupniji svima koji ga žele. Izrađujem i nakit i slike po narudžbi, a jako volim takav način rada jer mi daje priliku da stvaram nešto osobno i unikatno. Posebno me veseli kada vidim koliko takvi komadi znače osobama za koje su rađeni - to uvijek donese dodatnu vrijednost i njima i meni. U planu su i novi projekti, poput kolekcije ruksaka, a vjerujem da će se kreativnost i dalje prirodno širiti. Granice tu zapravo ne postoje.

Kakav je osjećaj kada negdje vidite osobu koja nosi vaš nakit?

Predivan je to osjećaj. U meni se tada probudi nešto poput dječje radosti, isto ono što osjećam i tijekom samog stvaranja. Vidjeti da netko nosi moj nakit, da je postao dio nečijeg svakodnevnog života, donosi mi čistu sreću i zahvalnost.

Što za vas osobno znači stvaranje rukama u današnjem ubrzanom svijetu?

Za mene je stvaranje sve, način da uđem u sadašnji trenutak i ostanem u njemu. To nije samo izrada, nego cijeli proces koji počinje idejom, nastavlja se istraživanjem, pa onim ‘a-ha’ trenutkom kada se sve poveže. U tim trenucima ponovno se javi ono dijete u meni - znatiželjno i uzbuđeno, potpuno uronjeno u ono što nastaje. Taj proces, od ideje do realizacije, traži fokus koji ispunjava i smiruje, kao da kroz stvaranje dolazi neki unutarnji red i mir.

Privatni album/Iva Kuhar

Planirate voditi radionice - što polaznici mogu očekivati i kome su namijenjene?

Planiram voditi radionice, iako još nemam potpuno kristalno definirano kome će sve biti namijenjene. Otvorena sam radu i s djecom i s odraslima, jer vjerujem da svaka dob nosi svoju posebnu kreativnost i pristup stvaranju. Trenutačno volontiram u Gradskoj knjižnici Samobor, gdje radim s grupom polaznica u procesu stvaranja, i to mi je lijepo iskustvo kroz koje dodatno učim kako ljudi različito doživljavaju kreativni rad. Ono što mi je važno naglasiti jest da bih radionice voljela temeljiti na autentičnom stvaranju i povezanosti - i s prirodom izvana, i onom unutarnjom. Ne bih ih povezivala s ikakvim vanjskim stimulansima poput alkohola, jer vjerujem da se radost i igra stvaranja mogu pronaći potpuno prirodno, u nama samima, bez ičega dodatnog. Upravo u toj jednostavnosti vidim najveću vrijednost kreativnog procesa.

Koji vam je bio najposebniji projekt na kojem ste radili ili komad nakita koji vam je posebno drag?

Posebno mi je drag upravo onaj prvi projekt: prve naušnice, jer je od njih sve krenulo. Imaju za mene neku posebnu simboliku, jer su bile početak jednog novog puta i načina izražavanja. Nakon toga, svaki komad nakita mi je na svoj način poseban i drag, jer nosi svoju priču i svoj trenutak stvaranja. Svaki nastaje u nekom drugačijem raspoloženju i procesu, pa mi je teško izdvojiti samo jedan - svaki ima svoju vrijednost.

Ali evo, ako bas moram, izdvojila bih kolekcije naušnica koje sam radila za Galeriju Prica, s detaljima slika umjetnika Zlatka Price, to mi je bilo dosta izazovno, ali i baš pozitivno iskustvo.

Privatna arhiva/Iva Kuhar

Koju biste poruku poslali ženama koje misle da 'nisu kreativne' ili se ne usude izraziti, iako osjećaju potrebu za tim?

Iskreno, ranije nisam o tome razmišljala, ali mogu reći iz vlastitog iskustva: i sama sam imala kreativne blokade koje su dolazile iz nesigurnosti i vjerojatno nerealnih očekivanja, ali s vremenom su se one počele otapati kroz rad i iskustvo. Smatram da je ulazak u strahove često i način da ih polako prevladamo. Kroz učenje tehnika, praksu i stvaranje, s vremenom se opuštamo, osnažujemo i svaka nova ideja prirodno vodi prema sljedećoj. Sve je to jedan proces i učenje kroz život. Ono što bih posebno naglasila jest da često preozbiljno gledamo na kreativno izražavanje. Ne moramo svi biti ‘veliki umjetnici’ - niti to trebamo biti. Važno je dopustiti si igru, slobodu i tu dječju znatiželju u stvaranju.

CLICK4CHIC

Influencerica Matea Frajsberger otkrila nam je sve o vrtlarenju i second hand shoppingu