Na pragu svoje dvadesete, bila sam… spremna na retrospektivu. A neki malo pametniji ljudi od mene rekli su mi da se misli najbolje saberu - hodajući. To je aktivnost koju nikako nisam voljela. Cijeli život sam sportski tip, ali pomisao na hodanje nikad me nije nešto previše obasipala pozitivom. Ali, sada definitivno bude.

42 kilometara i spremnost na izazove 

Već godinama me muž pokušava nagovoriti na 42 kilometra dugo hodočašće iz Velike Gorice u Mariju Bistricu. Tradicionalno se odvija svakog prvog vikenda u rujnu, već 34 godine. Uvijek je bilo ono nešto zbog čega nismo otišli. Izgovori ili jednostavno užurbani način života…ne znam. 

No, ove godine nekako se sve poklopilo. Vrijeme je za nas stalo, obaveze su se raščistile i odlučili smo da krećemo. Osobno bez ikakvih očekivanja, s previše sendviča u ruksacima, a nula flastera i ono najbitnije, s inatom u glavi i rečenicom - ja to mogu! 

Da, ja to mogu, zvuči super, sve dok ne shvatiš da ti noge otkazuju, a ispred tebe je još desetak kilometra do cilja. No, ovo me još jednom naučilo da ti u životu uvijek treba poguranac - od samoga sebe. Naravno, dobrodošli su i poguranci sa strane, ali razumijete poantu. 

Privatna arhiva

Put zahvalnosti

A koja je bila motivacija?  Ove kilometre itekako mogu usporediti sa životom. Kao mlada žena, u kratkom periodu bila sam suočena s brojnim životnim prekretnicama. Udala sam se, preselila u novi dom, završila u novom okruženju, dobila novu odgovornost na poslu. Imala sam osjećaj da se sve odvija u moju korist iako je putem i bilo mnogo provalija. I imala sam potrebu pokazati zahvalnost.

Korak po korak do spoznaje 

A ta zahvalnost za mene je simbolički bio taj put. Svatko od otprilike 2000 ljudi imao je svoju putanju, ni sa kime se nisam natjecala, ni sa kime se nisam uspoređivala, nikoga nisam ugrozila. Bila sam lišena bilo kakvog pritiska i - uspjela sam! S pokojom puštenom suzom zbog nepodnošljive boli u nogama, ali i onom radosnicom jer smo napokon stigli na odredište.

Da ne prosipam previše mudrosti, ovaj je put od 42 kilometra u jednom danu za mene bio i još jedan dokaz da u životu, što god ti se događalo putem, uvijek treba koračati - naprijed, naprijed, i samo naprijed!

PUT DO SRETNOG SRCA

Petra i Denis prehodali su Camino de Santiago - 500 kilometara, dobra volja i osjećaj slobode