Camino de Santiago, poznat i kao Put Svetog Jakova, jedno je od najpoznatijih hodočašća u Europi. Povijesni put vodi do grobnice svetog Jakova u gradu Santiago de Compostela u sjevernoj Španjolskoj, a već godinama privlači hodočasnike iz cijelog svijeta, bilo iz vjerskih razloga ili pak iz želje za osobnim izazovom ili avanturom. 

Postoji mnogo ruta koje vode do Santiaga, a svaka ima svoju specifičnost i težinu. Mladi par avanturističkog duha Petra Grünfeld i Denis Budrovčan te njihova tri prijatelja odabrali su jednu od težih ruta Camino del Norte koja prati sjevernu obale Španjolske, a završava kroz unutrašnjost prema Santiago de Composteli. Poznata je po zahtjevnom terenu i prekrasnim panoramama mora i planina.

Privatna Arhiva

Vesela družina, uspjela je prohodati nevjerojatnih 500 kilometara za nešto manje od mjesec dana, a u prosjeku su hodali 25 kilometara dnevno. Svaki korak predstavljao je izazov, ali i nezaboravno iskustvo koje je ostavilo trag. Petra nam je ispričala svoje iskustvo s nevjerojatnog putovanja koje će joj ostati uspomena za cijeli život. 

Znamo da je Camino de Santiago zahtjevan pothvat i da iziskuje određene psihičke i fizičke pripreme. Jeste li se posebno pripremali i koliko je važna volja i želja za ovakvo putovanje, u odnosu na fizičku pripremu?

Mnogi su me pitali jesam li se pripremala i trenirala prije putovanja, ali budući da sam u to vrijeme polagala najteže ispite na fakultetu i učila po cijele dane, nisam stigla vježbati. Samo sam odlučila i krenula. Bitna je samo želja i volja za ovakvo nešto i ništa vas ne može spriječiti.

Privatna Arhiva

Privatna Arhiva

Uvijek je teško uskladiti tako veliko putovanje sa svakodnevnim obavezama i izazovima. Kako ste uskladili putovanje i fakultetske obveze? 

U to vrijeme studirala sam na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, a svake godine sam imala isti cilj da sve ispite riješim prije ljeta da mogu bezbrižno uživati do jeseni. Bila je sredina sedmog mjeseca i približavao se moj odlazak na Camino. Ostao mi je još samo jedan kolegij, a to je Biokemija za koju će se mnogi složiti da je najteži na fakultetu.

Privatna Arhiva

Mislila sam da ću pasti ispit i već se pripremila učiti na putu, ali prošla sam za dlaku. Nakon što sam položila usmeni, direktno s fakulteta krenula sam busom za Marseille – prvu stanicu na putu prema Santiagu. Taj osjećaj olakšanja i slobode dugo ću pamtiti.

Što vas je motiviralo da se upustite u ovo putovanje?

Camino nam je bilo prvo veće putovanje i htjeli smo doživjeti jedno posebno iskustvo i avanturu. Ovo je putovanje gdje smo najmanje potrošili, a najviše iskusili. Priče koje ćemo pamtiti cijeli život.

Koliko je trajalo putovanje i je li vas na odluku motivirao i neki duhovni aspekt?

Put nam je sveukupno trajao mjesec dana, tri tjedna smo hodali, a tjedan dana je otišlo na putovanja busom do tamo i nazad tijekom kojeg smo obišli Marseille, Toulouse te Paris i Beč u povratku. Na tu odluku motivirala nas je vlastita znatiželja i želja za avanturom. 

Privatna Arhiva

Jeste li na putovanju dobili ono što ste očekivali i što vam je ono zapravo donijelo?

Zapravo nisam ništa očekivala, nego sam se samo prepustila i dobila sam sve što mi je u tom trenutku trebalo. Mir, slobodu i zahvalnost na svemu. 

Kako ste se osjećali kad ste stigli do kraja puta, nakon što ste prešli 500 km?

Kada smo konačno nakon toliko hodanja iz dana u dan došli do Santiaga, osjećaji su mi bili pomiješani. Preuzeo me osjećaj ispunjenosti, mira i olakšanja što je kraj i bila sam presretna što smo uspjeli doći do cilja, a s druge strane mi je bio čudan osjećaj da nećemo više hodati budući da nam je to postala svakodnevica. Kada smo se vraćali busom prema doma, u nekih 4 sata vožnje smo prošli skoro cijeli put koji smo hodali puna 3 tjedna. 

Privatna Arhiva

Kako ste organizirali tijek putovanje, gdje ste spavali i na što vam se bilo najteže naviknuti? 

Naše putovanje na Camino bilo je sve samo ne uobičajeno. Nismo uzimali smještaje, ali smo imali "hotele" s milijardu zvjezdica. Nosili smo samo jednu prostirku koju bismo stavili na pod i na nju vreće za spavanje. Šator nismo htjeli nositi jer bi nam bio preveliki teret. Za nas je to bio puno bolji način da doživimo i naučimo nešto o sebi i svemu što nas okružuje, a i usput smo uštedjeli puno novaca. Međutim, ako niste toliko avanturistički nastrojeni, postoji mnogo albergues-a (nešto poput hostela) putem gdje možete spavati i možda nešto pojesti za relativno malo novaca.

Privatna Arhiva

U potragu za prikladnim mjestom za spavanje počeli bismo svaki dan prije mraka. Znali smo spavati na svakakvim, ponekad i čudnim mjestima, livadama, uz put, na školskim igralištima, pored dućana, pored crkve, na brdima, na plažama, ispod paviljona itd. Nismo imali ništa isplanirano i to je bio čar našeg putovanja jer nikad nismo znali što nas čeka taj dan. Bilo je preuzbudljivo i zabavno putovati tako.

Privatna Arhiva

Kako ste se snalazili s hranom na putu i jeste li više kuhali sami ili jeli u restoranima?

Kao veliki ljubitelji hrane, na put smo nosili sav pribor za kuhanje i svaki dan su na meniju bile razne delicije. Snalazili smo se s dva manja lonca na jednom plameniku i radili tortilje, juhe, variva, carbonaru, jaja, mesna jela. Čak je u jednom trenu prijatelj Dominik rekao da ni doma tak fino ne jede. Jedini dan kada smo se počastili u restoranu je bio zadnji dan kada smo stigli u Santiago. Međutim, najbolja stvar u Španjolskoj koju smo tada otkrili je da u većini slučajeva kada bi sjeli negdje na piće, dobili bi tapase (besplatne zalogajčiće). Jednom prilikom smo sjeli u neki kafić na putu i naručili pive, a konobarica je svakih 10 minuta donosila raznorazne tapase iz kuhinje. Ostali smo tamo dobar dio dana i naručili par rundi te se pošteno i najeli!

Privatna Arhiva

Koji savjet biste posebno dali ljudima koji se odluče krenuti na ovakvo putovanje?

Što se tiče prtljage, nositi definitivno minimalno stvari, jer svaki dodatni gram ćete osjetiti na leđima. Ništa drugo nije bitno, ako imate volje i odlučite se za ovo putovanje, opustite se i prepustite putu da vas vodi i sve će se posložiti baš kako treba!

Privatna Arhiva

Privatna Arhiva

Privatna Arhiva

Putovanja su, osim za upoznavanje novih kultura, običaja i ljudi, prilika i za upoznavanje nas samih. Što si naučila iz ovog iskustva? 

Proputovala sam veći dio Europe i par zemalja izvan, ali svaki put kada me netko pita koje mi je najljepše putovanje do sada, bez puno razmišljanja kažem ovo. Ne mogu opisati taj osjećaj slobode koji me pratio cijelim putem, bez ijedne misli u glavi - samo hodanje. Život je prelijep kada je tako jednostavan i skroman. Shvatiš kako puno toga u životu uzimaš zdravo za gotovo i počinješ više cijeniti vodu, hranu, udoban krevet, tuš, hladnjak i krov nad glavom. Shvatiš da možeš sve ako imaš cilj. Koliko god jaku upalu mišića imao, samo nastaviš hodati. Ideš dalje i postaješ sve jači u tijelu i u duhu.

Privatna Arhiva

Privatna Arhiva

Ovo je putovanje gdje smo najmanje potrošili, a najviše iskusili. Priče koje ćemo pamtiti cijeli život. Naučili smo da kada se opustiš da sve ide svojim tokom, događaju se mala čuda. I sve se posloži baš onako kako treba. Odjednom sve ima smisla. I srce ti se smije. E to je ono pravo.

Camino nije odredište, nego put. A za sve one koji se odvaže krenuti na ovo prekrasno putovanje, želim "Buen Camino"!