Pasionirana sam vježbačica i rekreativka, a svoj tjedan doslovno ne mogu zamisliti bez barem 5 treninga i svakodnevnih kardio aktivnosti poput brzog hodanja, rolanja ili bicikliranja, pa su mi protekla dva mjeseca iznimno teško pala. Kao što znamo, zbog pandemije korona virusa teretane, rekreacijski centri, bazeni i yoga centri morali su zatvoriti svoja vrata, a ja sam svoj posljednji trening uspjela odraditi davnog 13. ožujka.
Iako sam se svojski trudila održavati formu i kod kuće, tip sam koji voli grupnu atmosferu i energiju koja kola grupnim treninzima i yoga praksama, pa sam jedva dočekala ovotjedno ponovno otvaranje mog yoga centra Santosha yoga Zagreb. Nakon dva mjeseca improviziranog vježbanja i istezanja kod kuće napokon je došlo vrijeme da ponovno osjetim energiju svog centra i svoje mentorice Martine. Doslovno sam odbrojavala dane do trenutka kada će i ovaj dio normalizacije života u doba korone doći na red.
S obzirom da sam pomno pratila sva pravila koja je propisao Nacionalni stožer za civilnu zaštitu, očekivala sam male, ali za naš studio ne toliko značajne promjene u radu. Naravno da sam se pojavila već na prvom održanom satu i odmah zamijetila novosti u proceduri koje su me dočekale već prije no što sam i ušla u centar.
Na ulazu i izlazu obvezna je dezinfekcija ruku, a ovog sam puta morala sa sobom ponijeti i svoju prostirku od kuće, što prije nije bilo potrebno. Prostirke za yogu mogu biti dosta problematične i po mom iskustvu je potrebno neko vrijeme dok svaki vježbač ne otkrije kakva mu točno prostirka odgovara. Srećom, ja sam bila pripremljena i opskrbljena svojom visokokvalitetnom prostirkom na kojoj mi je vježbanje jednako ugodno kao i na profi prostirkama iz centra.
Trenutno je dopušteno okupljanje do 40 ljudi, ali da je ta brojka ostala i na broju 10 to za moj centar ne bi bio problem jer se radi u malim grupama – mislim da nas nikad nije bilo više od 8 na istom satu. Uz malo drugačiji raspored prostirka po dvorani, kako bi svi bili udaljeni jedni od drugih barem dva metra, vježba se na isti način kao što je to bio slučaj i prije pandemije. Na kraju sata dezinfekcijskim sredstvom obrišemo svoje prostirke, a ruke pomno operemo. Oni koji nemaju svoje privatne prostirke koje bi donijeli na sat dobili su ih u centru, s tim da sada na njima stoje njihova imena kako ne bi došlo do toga da jednu prostirku kroz par dana koristi više ljudi.
Ono što je također novost su obvezne predbilježbe za sate koje ćemo tog tjedna doći odraditi. Prije dva mjeseca mogla sam banuti kad god mi je palo na pamet, no sada ću svakog tjedna u subotu ujutro svojoj mentorici Martini poslati točan plan mojih sati za sljedeći tjedan. Iako bi takvo dugoročnije planiranje aktivnosti nekima moglo teže pasti, s obzirom da ja svoj centar posjećujem gotovo svaki dan kada je on otvoren – meni to i nije toliko težak zadatak.
Nakon svakog dana, centar se detaljno očisti i dezinficira, a više nema ni fizičkih korekcija u izvođenju asana, odnosno naša trenerica nas samo usmeno upozori ako nešto krivo izvodimo, više nas sama ne namješta u ispravan položaj.
Sveukupno, vjerujem da je treninge teže organizirati velikim sportskim centrima i ogromnim teretanama, no što je to slučaj s pilates i yoga centrima koji ionako obično imaju puno manje grupe. Moj povratak u svoju yogi svakodnevnicu prošao je više no bezbolno, a mogu zaključiti jedino to da sam beskrajno sretna što konačno ponovno opet mogu uživati u znanju i vodstvu svojih instruktorica kao i u zarazno pozitivnoj atmosferi yoga centra.