Dr.sc. Danijel Bursać: Kada je vrijeme za posjet liječniku? Informacije koje parovi trebaju znati o neplodnosti

Niste sami, neplodnost je češća nego što zapravo mislite.

Iznenađujući podatak koji pronalazimo u literaturi je da se svaki šesti par reproduktivne dobi u nekom trenutku svog života suoči s neplodnošću. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2025. godine, neplodnost pogađa otprilike jednu od šest osoba na planeti, što je čini jednim od najraširenijih zdravstvenih problema na svijetu. Usprkos svemu, o tome se rijetko govori naglas, to je i dalje "siva tema" i "tabu" društva. Najčešća pitanja okoline "Kad ćete? Zašto još niste? Je li sve uredu?" ... UOPĆE ne pomažu. Parovi koji se bore s neostvarenom željom za djetetom često se osjećaju usamljeno, krivo i posramljeno, a sve su to emocije kojih uopće ne bi trebalo biti. Neplodnost nije slabost ni kazna, zapravo je to samo medicinska dijagnoza, kao i svaka druga dijagnoza. Ona ima svoje uzroke, načine obrade (pretrage) i, u većini slučajeva i rješenje.

Kada je predugo? Zlatno pravilo 6 i 12 mjeseci

Prva i najčešće postavljana pitanja su: "Koliko dugo trebamo pokušavati prije nego što potražimo pomoć? Je li normalno da se nije 'dogodilo' ni nakon nekoliko mjeseci?" Odgovor je jednostavan i kratak. Prirodna plodnost nije čarolija koja djeluje odmah i sad. Prema kliničkim smjernicama renomiranih društava za humanu reprodukciju, oko 85 % parova zatrudni unutar prve godine redovitih nezaštićenih odnosa, od čega 30 do 40 % već u prvih tri do četiri mjeseca. Dakle, izostanak trudnoće u prvih nekoliko pokušaja sasvim je normalan i ne znači da nešto nije u redu. Pa tako, možemo reći da, ako je žena mlađa od 35 godina, a do trudnoće nije došlo nakon 12 mjeseci redovitih nezaštićenih odnosa (2–3 puta tjedno), naročito ako su oni ovulatorno tempirani, posjetite liječnika.

Nešto je "drugačije pravilo" za one starije, pa tako ako je žena između 35 i 40 godina (NE ČEKAJTE!!!), javite se već nakon 6 mjeseci. I na kraju, ako je žena starija od 40 godina, preporučuje se obrada bez odlaganja, već pri prvoj sumnji. No postoje situacije kada se svakako ne treba čekati ni godinu dana. Ako se prepoznajete među dalje navedenim, potražite liječničku pomoć ranije:

• neredovita, izrazito bolna ili potpuno izostajuća menstruacija
• od ranije dijagnosticirana endometrioza, poliendokrini metabolički sindrom jajnika (PMOS, ranije poznat kao PCOS) ili prethodne bolesti jajovoda (upalne zdjelične bolesti, operacije itd.)
• povijest više od jednog spontanog pobačaja
• muškarac koji ima poznate probleme s ejakulacijom, ranije liječene upale ili operacije na skrotumu

Neplodnost je ravnopravna

Jedna od najdublje ukorijenjenih zabluda društva je da je neplodnost primarno "ženski problem". Statistike govore sasvim suprotno. Zapravo, pokazuju da je ravnopravna. Muškarac je jedini odgovorni čimbenik u otprilike 30-40 % slučajeva neplodnosti, žena u 30-40 % slučajeva, u kombinaciji su 10 %, dok preostalih 10 do 15 % slučajeva nema jasno identificiran uzrok i klasificira se kao "neobjašnjena neplodnost" (eng. unexplained infertility).

Navedeno bi u praksi značilo -  ako par ima teškoće s ostvarivanjem trudnoće, oba partnera trebaju učiniti obradu (pretrage) istovremeno. Čekanje da se "najprije pregleda žena" trati dragocjeno vrijeme, nepotrebno produžava neizvjesnost i neproduktivnost.

Pretrage. Što vas čeka kod liječnika?

Prve dijagnostičke pretrage relativno su jednostavne, neinvazivne i u velikoj mjeri dostupne kroz ordinacije ginekologa i laboratorija.

Za nju...

Svaki pregled započinje detaljnim razgovorom (općom, obiteljskom, ginekološkom i reproduktivnom anamnezom). Najvažnije informacije su svakako trajanje i urednost menstruacijskih ciklusa, prethodne trudnoće (broj, način završetka...) i pobačaji (broj, u kojem tjednu, način evakuacije...), eventualni bolovi (trajanje, ovisnost o ciklusu, za vrijeme odnosa...), dosadašnje kontracepcijske metode itd. Po detaljnom razgovoru slijedi pregled i daljnje obrada koja najčešće uključuje:

• ginekološki pregled i PAPA test (pregled vanjskog spolovila, rodnice, vrata maternice...)transvaginalni ultrazvuk (prikazivanje jajnika, maternice i jajovoda; procjena broja antralnih folikula (AFC) itd.)
• hormonski status (određivanje razine hormona, krv se vadi 2.-5. dana ciklusa i može uključivati brojne hormone (ovisno o procjeni liječnika) FSH (folikulstimulirajući hormon), LH (luteinizirajući hormon), estradiol (E2), prolaktin (PRL), TSH (hormon štitnjače), fT3, fT4, SMGB, inzulin, GUK, testosteron, DHEAS, androstendion itd.
• AMH (Anti-Müllerov hormon) (pokazatelj ovarijskih rezervi, tj. preostalih zaliha jajnih stanica)
• cervikalni brisevi (mikrobiološke pretrage na klamidiju, ureaplazmu i mikoplazmu ili neke druge uzročnike, koji mogu ometati začeće ako su prisutni)
• provjera prohodnosti jajovoda (histerosalpingografija (HSG) ili laparoskopija, ako se posumnja na priraslice ili začepljenje jajovoda)

Shutterstock

Za njega...

Muška obrada je najčešće brža i jednostavnija, te ne uključuje toliko široki spektar pretraga kao u žena. Spermiogram je još uvijek zlatni standard procjene muške plodnosti (analizira broj spermija, njihovu pokretljivost i morfologiju (oblik)). Preporučuje se uzeti uzorak nakon 3 do 5 dana apstinencije od spolnih odnosa. Osim navedenog, može se učiniti još i mikrobiološka analiza ejakulata  (ista vrsta briseva kao kod žena). Ako je potrebno, obrada se može proširiti i na urološki pregled, koji uključuje pregled skrotuma, testisa, epididimisa i prostate. Može otkriti npr. proširene vene (varikokela) koje su čest i izlječiv uzrok neplodnosti. U nekim slučajevima gdje spermiogram pokaže određene nepravilnosti, liječnik može naručiti i hormonske pretrage (FSH, testosteron) te genetske testove.

Što se najčešće krije iza dijagnoze neplodnosti?

Kod žena:

• problemi s ovulacijom (npr. PMOS, rana ovarijska insuficijencija (POI), hiperprolaktinemija, bolesti štitnjače itd.)
• začepljeni ili oštećeni jajovodi (najčešće zbog prethodnih upalnih bolesti zdjelice ili endometrioze...)
• endometrioza (bolest u kojoj stanice nalik sluznici maternice rastu izvan nje, uzrokujući upale i priraslice)
• tumori ili "anomalije" maternice (miomi, polipi, prirođene malformacije itd.)
• životna dob (plodnost žene postupno pada s godinama života, a posebice naglo nakon 37. godine)

Kod muškaraca:

• "loš" spermiogram: oligozoospermia (nedovoljan broj spermija), asthenozoospermia (loša pokretljivost spermija)

  azoospermia (potpuni izostanak spermija u ejakulatu), theratozooapermia (loša morfologija spermija)

• varikokela (proširene vene u skrotumu koje povisuju temperaturu testisa i oštećuju spermije - potreban operativni zahvat)
• hormonski poremećaji (nizak testosteron, problemi s hipofizom itd.)

Životni stil koji (ne) pomaže plodnosti

Dobar dio čimbenika koji utječu na plodnost nije u našim genima, već i u životnim navikama. Danas znamo da imamo niz dokazanih svakodnevnih navika koje štete plodnosti. Pa tako i kod žena i kod muškaraca dokazano štetno djeluju:

• pušenje (smanjuje broj i kvalitetu jajnih stanica, oštećuje DNA spermija, ubrzava menopauzu...)
• prekomjerna konzumacija alkohola (remeti hormonalnu ravnotežu, smanjuje kvalitetu spermija...)
• prekomjerna tjelesna težina ili pothranjenost (oboje narušavaju ciklus i ovulaciju, višak masnog tkiva povećava razinu estrogena, a premala težina može potpuno zaustaviti menstruaciju (funkcionalna amenoreja)
• kronični stres (povišeni kortizol interferira s lučenjem reproduktivnih hormona
• intenzivni fizički treninzi (ekstremni sportski režimi (npr. profesionalne sportašice) mogu uzrokovati poremećaj ovulacije)

Isto tako, s druge strane, mediteranska prehrana bogata povrćem, maslinovim uljem, ribom i antioksidansima pokazala se dobro djelujućom na plodnost kod oba spola. Umjerena tjelovježba, dovoljan san i smanjenje stresa nisu klišeji, to su medicinski preporučene mjere.

AMH (Anti-Müllerov hormon) - hormon koji mjeri biološke (ovarijske) rezerve

Pojam koji se sve češće spominje u društvu u kontekstu plodnosti jest AMH, ili Anti-Müllerov hormon. Većina pacijenata dolazi već na prvi pregled s nekim saznanjima o svojim vrijednostima AMH. Ali o čemu se zapravo radi, to je krvni nalaz. Dobiva se jednostavnom krvnom pretragom vađenja periferne krvi, koja daje uvid u "ovarijsku rezervu" ili pojednostavljeno rečeno, koliko jajnih stanica žena još ima na raspolaganju.

Ali da malo razjasnimo taj AMH, koji uzrokuje podosta panike i neželjenih osjećaja. Razumijevanje AMH je dosta složenije od vrijednosti samog broja na papiru, tako da nije razlog za paniku, to je informacija, ne presuda. Nizak AMH znači da su rezerve manje, ali ne znači da trudnoća nije moguća. Visok AMH, s druge strane, može biti znak PMOS-a. Pretraga je korisna jer pomaže liječniku da procijeni hitnost obrade i planira eventualne postupke, posebno kada je žena starija od 30 godina i razmišlja o planiranju obitelji.

Što dolazi nakon dijagnoze?

Kada se utvrdi uzrok neplodnosti, liječnik predlaže odgovarajući oblik liječenja. Moderna reproduktivna medicina nudi niz mogućnosti ovisno o uzroku i stupnju oštećenja, pa tako su neki od tih:

• indukcija ovulacije (davanje lijekova koji potiču jajnike na sazrijevanje jajne/jajnih stanica (klomifen, letrozol, gonadotropini itd.
• intrauterina inseminacija (IUI) (unošenje pripremljenih spermija partnera izravno u maternicu u predmnijevanom trenutku ovulacije)
• in vitro fertilizacija (IVF) (oplodnja jajnih stanica izvan tijela (u laboratoriju nakon aspiracije); te vraćanje embrija u maternicu
• kirurški zahvati (uklanjanje mioma, polipa, liječenje endometrioze ili npr. korekcija varikokele ili razvojnih anomalija (septumi, pregrade) itd.)
• donacija gameta (korištenje jajnih stanica ili spermija donora kada vlastite ne daju rezultat)

Emocionalna strana puta

Nikad ne treba zaboraviti da neplodnost nije samo medicinski, već i emocionalni izazov. Parovi koji prolaze kroz obradu i liječenje neplodnosti često opisuju osjećaj tuge, tjeskobe, ljubomore prema trudnim prijateljicama i tenzije u međusobnom odnosu. Relevantna literatura i različite važeće smjernice prije svega savjetuju da parovi razgovaraju otvoreno jedni s drugima, po potrebi potraže podršku psihologa specijaliziranog za reproduktivno zdravlje te se povežu s udrugama podrške gdje mogu čuti iskustva parova u sličnoj situaciji.

Za kraj... Svi smo svjesni da je o svemu ovome lako pričati i pisati ako nismo izravni akteri događanja. Međutim, jedno je sasvim sigurno: rano traženje pomoći znači više mogućnosti, više vremena i veće šanse za pozitivan ishod. Liječnik nije zadnja opcija, on bi trebao biti prvi korak.

Doc.dr.sc. Danijel Bursać, dr.med.

Specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist humane reprodukcije

KB Merkur i Poliklinika Došen

Riječ stručnjaka

Ginekolog Bursać: Najčešća spolno prenosiva infekcija suvremenog doba i njene posljedice – HPV