Danas, kada svijetu prijeti još jedna nuklearna katastrofa, odnosno posljedice izazvane radijacijom, koje će se vjerojatno osjećati desetljećima, ne možemo a da se ne sjetimo dvostruke dobitnice Nobelove nagrade Marie Curie, kemičarke i fizičarke, pionirke u proučavanju radioaktivnih elemenata i radioaktivnosti.
Danas se nuklearna energija i radioaktivnost, na žalost, najčešće spominju u negativnom kontekstu i ne samo zbog nedavne katastrofe u Japanu ili eksplozije u Černobilu 1986. godine, nego zbog sve većeg broja zemalja koje razvijaju nuklearno oružje, što je pak posljedica 50-godišnjeg Hladnog rata i brojnih politički previranja na svjetskoj razini.
Kada je Marie Curie sa svojim suprugom Pierom Curiem počela s istraživanjima sigurno nije niti sanjala što će njihovo otkriće značiti za cijelokupni svijet i da će biti u neku ruku značajnije Nobelovog otkrića dinamita. Danas je ona sigurno jedna od najznačajnijih znanstvenica svih vremena. Ona je žena koja je stvarala povijest.
Nesretna ljubav i obrazovanje
Marie Sklodowska rodila se 1867. godine u Varšavi, Poljska, gdje je i živjela do svoje 24. godine života, kada je preselila u Pariz i gdje je nastavila svoje visoko školovanje. U to vrijeme, njezina starija sestra Bronislava je već bila na školovanju u Parizu, gdje je studirala medicinu. Kako bi financijski pomogla sestri u školovanju u zamjenu za istu pomoć dvije godine kasnije, Maria je postala guvernanta u obitelj Žorawskis, koja je bila daljna obitelj njezinog oca.
Tamo se zaljubila u starijeg sina Kazimiersa, budućeg poznatog znanstvenika i matematičara. No, njegovi roditelji nisu dopustili da se njihov sin uda za siromašnu daljnju rođakinju, te je morala otići iz njihove kuće i pozicije guvernante. Bronislava se udala 1890. godine, te pozvala sestru dođe k njoj živjeti u Pariz, ali je Marie odbila njezin poziv jer nije imala dovoljno novaca kako bi upisala studij, a i još uvijek se nadala da će se udati za Kazimiersa.
Wladyslaw Sklodowski s kćerima (s lijeva) - Maria, Bronislawa, Helena
Te godine vratila se kući svojem ocu, gdje je ostala do kraja 1891. godine. U Varšavi je započela studij, ali i laboratorijsku naobrazbu u Muzeju indrustije i agrokulture. Naime, laboratorij je vodio u to vrijeme Josef Boguski, njezin rođak i asistent velikog ruskog kemičara Dimitrija Mendelejeva u St. Petersburgu.
Krajem 1891. godine na inzistiranje njezine seste i nakon konačnog prekida veze sa Žorawskim, vratila se u Francusku, gdje je upisala fiziku, kemiju i matematiku na Sorbonni. Niti Marie niti Žorawski nikada nisu preboljeli prekid.
Nakon nekog vremena, Marie se iselila iz stana svoje sestre i iznajmila sobičak. Tijekom dana je studirala, a večerima je radila kao tutor, jedva spajajući kraj s krajem.
Počeci znanstvene karijere
No, njezina strast prema znanosti bila je jača, jer je već 1893. godine dobila je nagradu za fiziku, te započela s radom u industrijskom laboratoriju u tvrtki Lippman, koja i danas postoji. Svo vrijeme nastavila je marljivo sa studijem, gdje je 1894. godine diplomirala matematiku. Te godine upoznala je i osam godina starijeg Pierrea Curiea, koji je bio instrukor u Školi za fiziku i kemiju (École Supérieure de Physique et de Chimie Industrielles de la Ville de Paris - ESPCI).
Marie se u to vrijeme bavila istraživanjem magnetskih svojstava različitih metala, pa je nju i Pierra spojio upravo taj zajednički interes. No, u to vrijeme, Marie se još uvijek nadala da će se vratiti u Varšavu i tamo nastaviti svoju znanstvenu i istraživačku karijeru, no kada su je na krakovskom Sveučilištu odbili samo zato jer je bila žena, vratila se u Pariz.
Sljedeće godine udala se za Pierra, u kojem je našla novu ljubav, životnog i profesionalnog partnera
Marie i Pierre
Najveća otkrića
Nakon što je Henry Becquerel 1896. godine otkrio da uranij emitira zračenje slično rendgenskim zrakama, Marie se odlučila posvetiti daljnjem istraživanju tog novog elementa. U svojem istraživanju poslužila se „elektrometrom“, napravom koju je 15-ak godina ranije konstruirao njezin suprug sa svojim bratom, a služila je za ispitivanje električnog naboja.
Koristeći elektrometar otkrila je da zrake uranija u zraku oko njega vode elektricitet. Također, je u svojim ranim istaživanjima otkrila da aktivnost spojeva uranija ovisi samo o količini prisutnog uranija. Na temelju toga došla je do zaključka da radijacija nije proizvod interakcije molekula, nego da ona mora dolaziti iz samog atoma. U znanstvenim okvirima, to je bilo njezino najznačajnije otkriće.
Curie je nastavila svoje istaživanje na dva minerala uranija, uranij oksidu i torbernitu. Njezin „elektrometar“ je pokazao da je uranij oksid četiri puta aktivniji od samog urana, atorbernit dva puta. Na temelju tih istaživanja pak je zaključila da su njezina prva istraživanja urana o njegovoj zavisnosti o količini bila točna i da ovi minerali moraju sadržavati neke druge tvari u vrlo malim količinama, a koje su mnogo aktivnije od samog urana.
Potrebno je posebno naglasiti da je cijelo istraživanje bilo provedeno na temelju njezine hipoteze i izvedeno iz njezinih zaključaka. Naravno, njezin suprug je pomogao u izražavanju svojeg mišljenja o njezinim zaključcima. Znala je da će mnogi sumnjati u njezino istraživanje s obizrom da je bila žena, zbog toga se od samog početka pobrinula da ne bude nikakvih zabuna oko toga kome pripada istraživanje. U svojim daljnim istraživanje otkrila je da pokraj soli uranija koje emitiraju radijaciju, da element torij je sam radioaktivan.
Marie s kćerima Eve i Irene
Dva nova elementa
Marie Curie bila je svjesna značajnosti svojih otkrića, te je požurila s njihovim objavljivanjem, no dva mjeseca prije njemački znanstvenik Gerhard Schmidt je isto objavio da torij stvara radijaciju na isti način kao i uranij. U to vrijeme na žalost nitko nije obratio pozornost na njeno istraživanje vezano za uranijeve soli i njihovu aktivnost, odnosno na zaključak da oni moraju biti povezani s još nekim drugim elementima koji su aktivniji od samo uranija.
Njezino istraživanje došlo je do takvih razmjera da je njezin suprug Pierre odlučio privremeno ostaviti svoj posao i priključiti joj se u istraživanju. Tada su započeli svoja istraživanja s velikim količinama radioaktivnih uranijevih soli, koje će kasnije utjecati na njihovo zdravlje.
No, i ta opasna istraživanja urodila su plodom, jer su već 1898. godine zajedno objavili znanstveni članak u kojemu otkrivaju postojanje novog kemijskog elementa – polonija (po Poljskoj), dok su kasnije iste godine također, objavili postojanje elementa - radij, kojemu su dali ime po ekstremno visokoj radioaktivnosti.
Pierrovo zdravlje konstantno se pogoršavalo zbog čega je vjerojatno doživio nesreću 1906. godine i smrtno stradao pod kolima kočije.
Marie je nastavila svoje istraživanje i 1910. godine je uspjela izolirati radij klorid. Značajno je i to da je Marie odlučila da neće patentirati proces izolacije radija, kako bi i drugi znanstvenici mogli nastaviti istraživanje na tom području.
Nobelove nagrade
Marie Curie je 1903. godine, zajedno sa suprugom, prvi puta dobila Nobelovu nagradu za fiziku „za istraživanje fenomena radijacije kojeg je otkrio Henry Becquerel“. Nakon toga bračni par Curie postao je vrlo tražen i poznat u znanstvenim krugovima, pa su na Sorbonni dobili priliku osnovati laboratorij, čiji je direktor postala Marie, dok je Pierre primljen kao profesor matematike.
Drugu Nobelovu nagradu, ali ovog puta za kemiju, Marie je dobila 1911. godine i to za otkriće elemenata radija i polonija i za njihovo daljnje istraživanje. Na žalost, samo mjesec dana poslije Marie je hospitalizirana zbog depresije i oboljenja bubrega, koje je bilo potencirani njezinim burnim privatnim i znanstvenim životom.
Ona je i dan danas samo jedna od dvije osobe koja je primila dvije Nobelove nagrade za različita područja, druga je Linus Pauling koji je Nobela dobio za kemiju i mir. No, Marie Curie je prva osoba koja primila dva Nobela i ujedno je prva žena koja je dobila ovo prestižno priznanje.
Marie Curie je prva osoba koja primila dva Nobela i
ujedno je prva žena koja je dobila ovo prestižno priznanje
Ipak, sve to nije joj pomoglo u prihvaćanju od strane francuske akademske zajednice. Naime, Francuska akademija znanosti odbila ju je primiti, jer je bila žena. Ipak, nakon suprugove smrti dobila je priliku predavati na Sorbonni kao prva ženska profesorica i voditi laboratorij koji je i s njim osnovala.
Druga Nobelova nagrada omogućila joj je da uvjeri francuske vlasti da je potrebno osnovati i izgraditi privatni Institut za radij, koji je otvoren 1914. godine, a u kojemu su se odvijala istraživanja iz područja kemije, fizike i medicine. Na institutu su tijekom godina stasali brojni poznati svjetski znanstvenici pa i nobelovci među kojima je kćer Marie Curie, Irene Joliot-Curie i njen suprug Frederic Joilot-Curie. Institut je kasnije preimenovan u Institut Curie.
Ukupni doprinos i smrt
Tijekom Prvog svjetskog rata Marie je stavila u primjenu mala vozila s rendgenom koja su pomogla u liječenju ranjenih vojnika. Tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća dva puta je putovala u SAD kako bi prikupila sredstva za svoja istraživanja radija, pa je tako i uspjela prikupiti sredstva za opremanje Instituta za radij u Varšavi, koji je osnovala njezina sestra Bronislava.
Marie je, također, 20-ih godina postala voditeljica Instituta Pasteur i laboratorija za radioaktivnost koji je osnovalo pariško Sveučilište.
Marie Curie umrla je 1934. godine od leukemije, koja se javila kao posljedica dugogodišnje izloženosti radioaktivnim elementima. Godinu dana nakon smrti Marie Curie, njena starija kćer, Irene Joliot-Curie, osvojila je Nobelovu nagradu za kemiju.
Pepeo Marie Curie i njezinog supruga je 1995. godine premješten u pariški Panteon. Ona je prva žena čiji su posmrtni ostaci tamo pohranjeni.
Posljednje počivalište Marie i Pierra Curie