I ove godine na City light plakatima Zagreb plakata u Zagrebu osvanula je poezija autorice Lee Brezar. #odapoeziji projekt je kojim se promovira kultura čitanja poezije, osvještava njeno razumijevanje i demistificira uvriježena ideja “poeziju se ne razumije”. Sama autorica kaže da je poezija najkraći put do nečijeg srca – što je slogan ove kampanje. U svijetu u kojem se sve prodaje i malo što poklanja, ovim projektom autorica pokazuje kako je malo dovoljno da bi se nekoga usrećilo, pa gradu poklanja sedam pjesama na pet lokacija koje pjevaju o ljubavi, promjeni, prilikama, radosti, sebičnosti i slobodi s nadom da će njena poezija zaista doći do nekih srca i zaokružiti krug vlastitom promjenom. Tim povodom popričali smo s Leom i otkrili zašto nam treba#odapoeziji.
Što vas je navelo da i ove godine nastavite s projektom #odapoeziji?
Još uvijek ista ideja, s to je promocija poezije, demistificiranje uvriježenog stava da se poezija ne može razumijeti, poziv na promjene jer je moja poezija afirmativa, potiče na promišljanje. Želja da se susretnem s prolaznicima i nagnam ih da zastanu i na trenutak otvore srce čitajući pjesme. Šetajući gradom, navikli smo na reklame koje možemo vidjeti posvuda. Sve do jedne nešto prodaju pa sam odlučila poeziju pokloniti Zagrebu nadajući se da će biti primljene onako kako su i poslane. Isti dan kad je objavljen dobila sam povratnu informaciju - pregledan je 9 tisuća puta na Facebooku uz lijepe komentare.
Kakve su bile reakcije ljudi na prošlogodišnje plakate?
Ljudi su pozitivno iznenađeni. Ne očekujete poeziju na plakatima. Prošle godine sam pratila objave prolaznika putem #odapoeziji i oduševila sam se reakcijama. Lijepo je kad ljudi prepoznaju ono što radiš još lijepše kad to radiš sa srcem.
Koliko ste pjesama do sad napisali?
Pišem od svoje 14. godine. Imala sam jednu pauzu u pisanju u periodu od desetak godina - kada su mi djeca bila mala i kada sam se posvetila radu na sebi. A onda sam se “vratila” svojoj najvećoj ljubavi - pisanju. Danas imam sigurno više od 600 pjesama, brojala ih nisam. Ono što je zanimljivo je to da ih pišem s lakoćom i to u tramvaju, u šetnji, u pauzi nakon sastanaka… Kada god osjetim poriv. Pisati se mora, jednom sam nedgje pročitala i potpuno se slažem s time. Taj poriv je snažan i samo čeka trenutak da se ostvari.
Koja je najčešća tematika vaših pjesama?
U posljednje vrijeme su to promjene - poziv na to da se mijenjamo, da zagrebemo ispod površine, da naučimo voljeti, prije svega sebe, o tome da se predamo životu. Pišem o ljubavi koja je za mene pokretač svega. Pišem i o odnosima, no ako pročitate nekoliko mojih pjesama shvatit ćete dvije stvari: da ih sve razumijete i da su potpuno pozitivne. To su nekako odlike mojih pjesama.
Molim vas jedan vaš stih kao poruku za naše čitateljice…
Samo se zaljubiti treba
U život, oblake i vjetar,
U kišu, jesen, u ljeta,
U mijene, nestalnost, u ljude,
U drugačije, u isto i snažno,
Od srca uvijek - pa što bude.
U sebe, u tebe, u riječi,
U ljepotu iza vanjštine,
U prepreku što nam se priječi,
U strah i pad s visine.
Samo se ljubiti mora,
Samo to smisla ima
Jer nemamo kud iz kože
- Unatoč svemu, i svima.
Intervju s Leom Brezar, autoricom projekta