Pozdrav! Kao i svi ovdje, imam jedan problem. Odgojena sam u sekularnoj obitelji i moji roditelji nikada nisu pravili razliku izmedju toga je li neko homo ili hetero. I ja dijelim njihovo milsljenje. Imam nekoliko gay prijatelja i nikada nisam pravila nikakvu razliku. Bitno mi je kakav je tko covjek. Problem je moj decko. On je stvarno divan prema meni, njezan, pazljiv, znam da me voli, slazemo se, razmislja ozbiljno o nasem odnosu i zeli da se jednoga dana ozenimo. Njegova obitelj me zaista lijepo prihvatila i jako su dobri prema meni. Problem lezi tu da su oni, kao i on, te njegova sestra homofobi. Ne u nekom smislu da bi zatukli osobu ili izvrijedjali, ali uvijek daju neke komentare tipa, da to njima nije normalno, neka svako zivi kako hoce, ali da musko treba biti sa zenom, a ne sa deckom. Jednom prilikom je njegov tata cak izjavio da se gay decki boje zena, pa da zato sa muskima idu i da ne nabrajam. Moj decko je upoznao gay prijatelja i ne mogu reci da je bio nekulturan prema njemu ili ista slicno, ali mi je zasmetalo to sto je kasnije u drustvu rekao kako mu je drago da mu slucajno nesto nije ispalo, jer, tko zna sto bi taj moj frend napravio da se on sagne kako bi podigao predmet. Naravno, to je sve bilo popraceno sprdancijom. U svemu se nas dvoje slazemo osim u toj jednoj tocki. Ima li takva veza buducnost i je li moguce naci neki kompromis?