Imam 27 godina.U braku sam 4 godine,a prije braka zabavljali smo se 3 godine.Imamo dvije preslatke djevojcice.Dok smo se zabavljali skoro da medju nama nije bilo problema.Oni su nastali kasnije-upoznavanjem njegovih roditelja koji su me mrzjeli i prije nego sto su me i vidjeli.Poticemo iz razlicitih sredina,moji roditelji su mnogo savremeniji dok su njegovi jos u tom filmu da je zena rob i sluga.Tako i mene gledaju i ne propuste ni jednu priliku a da me ne provociraju ili na neki nacin povrijede i uvrijede,a moj suprug za svo to vrijeme cuti i nece da im se suprostavi i stane uz mene.Na svu srecu ne zivimo zajedno(oni su u drugom gradu),ali i tih par dana za mene je previse.Osjecam da gubim snagu i stvarno ne mogu vise.Kada se rodila starija djevojcica bili smo u finansijskim problemima,u par navrata suprug ih je zamolio za pomoc-odbili su ga.Nikada nam nisu nista pomogli,a najgore je sto u svom gradu pricaju o tome kako nas"izdrzavaju".Da ne budem pogresno shvacena,ne trazim da mi iko ista da,ali mi smo bili u teskoj situaciji,a oni nisu svom sinu htjeli izaci u susret.Moji roditelji su opet druga prica.Dali su nam svoju kucu,oni zive u drugom dijelu grada,kad god nesto zaskripi oni su tu.Boli me sve to ponizavanje,svekar posebno voli da me ignorise kada smo zajedno,gotovo da ne komunicira sa mnom,a u telefonskim razgovorima se i ne sjeti da pita za svoje dvije unucice.Moj suprug ga sve slusa i radi kako mu on kaze cak vjerovali ili ne odredjuje datume nase posjete kada cemo doci jer mu on treba u poljskim radovima.E,onda dodje ljeto i cijela bliza i dalja rodbina se sjati kod mene,a niko se ne zapita da li je meni tesko.Naravno da sve te duse treba nahraniti i docekati,a niko da mi pomogne.Svi dodju i gale se u kucu mojih roditelja iako iste ne vole posto su,eto,BAS moji roditelji(za razliku od njih uvijek veseli i nasmijani,a oni ne vole nasmijane ljude jer su oni,kako kazu neozbiljni.)Mislimsva ova prica je totalno van svake pameti,ali mene dovodi do ludila jer je moj suprug slabic.Sta da radim?Kako mu objasniti da on treba da se bori za nas?Oni su cesti uzrok nasih svadja jer ih on neprestano brani,a ja sam kako on to kaze bezobrazna.Napominjem da im nikada nisam dala povod za te njihove opaske,nikada im nisam odgovorila jer sam cekala suprugovu odbranu i podrsku koju nikada do sada nisam dobila.Jednom prilikom mi je receno da je on trebao naci djevojku iz svog mjesta da bi ostao da zivi kod njih,a ja sam iz grada,a sve djevojke iz grada su kurve,kako oni kazu.Ja sam sada u svemu ovome izgleda najveci krivac jer sam im"otela"sina.Ne znam vise sta da radim,proplakala sam more suza,ali uzalud,on ostaje nijem na sve moje molbe da nesto uradi i promijeni.Svaki nas razgovor se zavrsava njegovim odlaskom na spavanje ili me jednostavno ignorise,a ja pricam u prazno i ostajem uskracena za odgovore.Jedino sto mi kaze je da sam ja luda i da sam za lijecenje.Bole me te rijeci pogotovo sto mi to kaze osoba koju volim,on koji mi je svojevremeno govorio da bi za mene zivot dao i sve uradio.Molim Vas pomozite mi kako da sacuvam svoj brak,kako da pokrenem svog supruga da se malo mrdne i aktivira,da shvati da smo nas tri jedine za koje treba da se bori i izbori?