Drage žene,

znam da će među vama biti onih koje će me osuđivati. Spremna sam na to, jer sam i sama nekada osuđivala takve odnose.

Ali eto, pošto ne mogu baš s puno ljudi ovo podijeliti, moram ovdje potražiti pomoć. Bila sam par mjeseci u intenzivnoj i stravstvenoj vezi s oženjenim kolegom s posla. Odlučili smo prekinuti taj odnos jer su se pojavile snažne emocije s obje strane, a on si ne može dozvoliti da upropasti obitelj, pošto mu je dijete na putu (nakon što smo započeli). A kaže da bi išao do kraja, ako bismo nastavili, što stvarno nije fer prema ostalima, jel.

Ne znam, svega sam bila svjesna od samog početka tog odnosa. Znala sam da ima svoj vijek trajanja i nikad mi nije palo na pamet da će se razvest ili povući neke korake. Ali opet, bilo je toliko dobro i nestvarno.. Baš mi je sada užasno teško. Zbog cijele te situacije, koja nije nimalo jednostavna, a opet znam da sam si sama kriva. Najviše me muči to što sam stvarno upoznala prekvalitetnu osobu, ali očito u krivo vrijeme. Ne znam kako to razriješiti, prihvatiti i kako izaći iz ove depresije.

Hvala svima