Drage moje ženske! Ovako... Znači u vezi sam, evo sad je ovo treća godina sa dečkom koji je 6 god stariji od mene.. ( 18-24 ) Relativno sam mlada, prva mi je prava ljubav, prvi sex, prvo sve - kako to već ide, ne. E sad... Što sam duže s njim, bolje ga upoznajem jer smo u vezi na daljinu, i jednostavno više ne znam da li je vrijedno toga da ja svoje godine "potratim" na takvog čovjeka. On je jako dobar ovako - da se razumijemo, znaci sto god ja rekla on to uvažava, nikad nije digao ruku na mene a stvarno sam inatljiva i teska kad mi se netko zamjeri, uvijek mi pomaže, jako lijepe poruke mi pošalje, zove često... i sve to stoji. ALI.. ( zašto uvijek mora postojati to ali?? ) prije godinu dana je napravio jednu jako ružnu stvar. Ja nisam htjela spavati sa njim ( imala sam sta mozda 16, 17) i on je mene ostavio zbog svoje bivše.. tj. zbog sexa i otisao njoj. Mene je to slomilo. Ja sam u bolnici zavrsila, alergija mi se pojavila, plakala sam u snu ( to mi je prijateljica rekla kod koje sam spavala) napijala se.. uzas. Najgori period ikad. Tu sam u potpunosti IZGUBILA POVJERENJE...To se se "uspjelo" riješiti vremenom, i ponovno smo se mi spetljali. Do nedavno sam otkrila kako se i dalje čuje sa svojim brijacicama, curama s kojima je spavao, i "slucajno" je bio na kavi s drustvom gdje je bila i ta njegova bivsa zbog koje sam ostavljena.. Da ne govorim da je nezaposlen, nema fax, jos mu je u glavi propuh, on bi sve - a nema za nista... Zivi u nekim iluzijama , prica o doseljenju u moj grad, o braku ( ??? )... Ne znam. Ja ne znam šta da radim. Da li će sad taj brak biti kao i sex? Ili hoćeš, ili idem nekom tko hoće? Da li su za život dovoljno samo lijepe riječi i nježnost, pažljivost ili čak možda nešto više? Da li se povjerenje može vratiti, čak i ako te poslije izdaje opet na neki način izdao? Mi jesmo sad zajedno, ja njemu ništa ne vjerujem. Evo danas ide van, ja mu ne vjerujem da on neće srest tu curu i da možda opet neće nešto početi - pa opet pakao za mene. ( ta cura , bivsa, je iz njegovog grada) Po nekoj mojoj logici i logici svih oko mene, trebam bjezat glavom bez obzira. To je ono - tko te jednom izda i iznevjeri opet ce... Pogotovo ti svi flertovi, dogovori s drugima.. fuj. Volim ga, stvarno ga volim, ali me izjeda to jer znam da nije kvalitetno. Kako da pomognem sebi, kako da se maknem a da mi ne bude teško, kako da stvarno odem, a ne da poslije svakog prekidića mi se opet spetljamo? Kako da ja to posložim u ovoj ludoj glavi? :(

I oprostite na bibliji .... :/ ljubim vas