Drage moje, procitala sam mnoge savjete ovdje i nadam se da cu naci jedan za sebe. Inace nisam strasljiva osoba, dosta mi toga ide od ruke i u svemu imam uspjeha osim u ljubavi. Prije par godina sam bila u ozbiljnoj vezi, s osobom koja je htjela da vezu ozakonimo i imamo obitelj. No, kada sam ostala trudna, predomislio se i ostavio me. Od soka sam dozivjela spontani i tako sam ostala sama. Nakon sto sam sve to prezivjela, preboljela i skupila kockice svoga zivota, nastavila sam dalje. Istina je da sam se zakopala u karijeru i u posao i da mi je tako bilo lakse ne razmisljati o tome sto bi bilo da je bilo. Malo se jesam povukla u sebe i nisam svakome pruzala sansu cak ni za kavu. Dok se u istim poslovnim krugovima nije pojavio ON. Druzimo se vec preko tri godine iako vise ne radimo skupa, cak smo i na jedno putovanje isli zajedno. Imam dojam sve ove godine da mu se svidjam po ranim gestama i rijecima, ali da ne zna kako bi to rekao. A ja opet nisam dovoljno hrabra da prva priznam osjecaje. Stalno ocekujem to od njega. Malo mi je glupo da to ispijanje kava ide do u nedogled. Moje pitanje je zapravo kako priznati osjecaje (unatoc mozda i strahu od odbijanja) i da li je neka od vas morala tako preuzeti inicijativu? Hvala unaprijed.