Drage moje,neću anonimno jer mislim da to nije potrebno. Naime,rastavljena sam par godina,imam 37. Klinci rijetko kad idu k njemu,točnije,svega dvije večeri sam slobodna u mjesecu,,,večeras su otišli jer ih je pozvao iako nije njihov "red"...on je tako odlučio što se tiče njihovog spavanja kod njega,odu po danu kad god žele,nisam im nikada branila nego sam uvijek gledala da komuniciramo normalno i da djeca što manje osjete tu razdvojenost..Stvar je u tome da sam potpuno zanemarila svoj ljubavni život,zapravo ga i nemam. Djeca su stalno sa mnom,kad bih negdje i htjela izaći,nemam ih kome ostaviti i slično...te dvije noći što sam sama,ne iskoristim,,,imala sam vezu koja nije potrajala jer smo se rijetko viđali,,,a sad više i ne pokušavam ulaziti u nešto..vidim da nema smisla...osjećam se usamljeno,potreban mi je zagrljaj,osjećaj da je netko uz mene,,,ali jednostavno nemam više volje,,,zaboravim na to dok su klinci sa mnom,ali kad ostanem sama...onda tek vidim da sam sebe stavila na zadnje mjesto,,,ne znam kako to promijeniti a što je najgore,ne znam želim li uopće...ima li vas još poput mene?