Potaknuta člankom Kako ostati pozitivan u današnjem negativnom svijetu pitam se zbog čega mi se dogodilo to da se unatoč prilično dobrim životnim iskustvom uz posao koji radim, supruga i dijete koji su mi dobri, krov nad glavom koji smo zajedno stvorili, prijteljima koji su uz mene ipak dogodilo to da se uvijek osjećam usamljeno, depresivno, nezadovoljno... Za ništa nemam volju, prestala sam se truditi oko svega, a na kraju budem ljuta što se neke stvari ne počiste, ne porješavaju. Često mi dođe da se zavučem negdje u neki mirni kutak gdje me nitko ne vidi i ne čuje. Sama sam sebi postala naporna jer se ljuta budim i ljuta idem spavati a zapravo pravog razloga nema. Smrknuta sam i mrzovoljna po cijeli dan, više čak ne znam ni razgovarati smirenim tonom. To je jako grozno ali ne vidim rješenje jer mislim kako je svima bolje nego meni i najradije bih se vratila u prošlost, počela sve iz početka, napravila sve ono što nisam a sad mi fali (npr. fakultet, putovanja itd.). Bojim se ako ovako nastavim da ću otići k vragu sa živcima. 37 mi je godina.