Poštovani,

Potreban mi je savjet, mišljenje, poticaj... bilo što. Imam 23 godine, studiram, zaokupljena sam faksom i frendicama. Moj problem je što ne znam potražit pomoć, svjesna sam svojih problema ali ne mogu ništa poduzet vezano uz to, teško mi je objasnit. Još u pubertetu mi je dijagnosticirana skolioza, tad sam bila neko vrijeme na liječenju, terapiji, te sam nosila ortozu. Uvijek sam bila tvrdoglava i na moj zahtjev sam prekinula liječenje, nisam ni bila svjesna posljedica svojih odluka. Ali nitko mi nikada nije ni objasnio što je skolioza, ni kako može utjecat na moje zdravlje, moji roditelji nisu znali, a liječnici nisu me informirali (ne krivim nikog, vjerujem da je teško objasnit 12- godišnjem djetetu). Danas sam svjesna da se moje zdravstveno stanje pogoršalo, moje se tijelo promijenilo, uz što su promjene vidljive fizičke, sve češće me bole leđa, a i sve je to utjecalo i psihički na mene (moje samopouzdanje, moj odnos s drugima). Problem je u tome što nemam hrabrosti otići liječniku. Istraživala sam na Internetu i znam da se velika skolioza liječi operativno. Na sam spomen operacije mene hvata panika i plač. Moji roditelji ne doživljavaju moj problem i danas kao problem, kao ni moji prijatelji. Nemam nikakvu podršku. Znam da ću morat sama ako nešto želim promijeniti ali želim s nekim popričati o tome.