Anonimni korisnik

Molim vas zna li tko nekakvu adresu tj. privatnu stranicu na...

Molim vas zna li tko nekakvu adresu tj. privatnu stranicu na kojoj bih mogla kontaktirati sa psihologom ili to mogu i ovdje??? Hvala

hm,pa neznam uopće kako da počnem jer je toliko toga i previše,zato i mislim da mi treba stručan savjet..ali ću pokušat,ovako:pišem kratak rezime: Jako rano sam ostala bez majke,13.god.(pod tim mislim,psihički bolesna te fizički prisutna),kao curica od toliko god.imala sam mnoge i teške odgovornosti na sebi,jer tako je valjda to kad si jedino žensko u kući ,a uz to znači početak njene bolesti i sve šta ide uz to.Završila sam normalno i osnovnu i srednju školu i trudila se najviše šta mogu u svemu.No,eto moja obitelj je jedna od onih koje baš sreća sa zdravljem i općenito baš ne služi.Nakon njene bolesti,umire mi baka koja mi je najviše pomogla u teškim periodima,između svega toga se dogodilo još par ružnih stvari..Imala sam momka no nakon 2 god.veze me ostavio bez obrazloženja,to me još više dotuklo al eto uz pomoć njegovu i prijateljicinu sam ga preboljela,al bilo je jako gadno.Shvaćam da sam izgubila period života jer,takav je život.Nikad nisam uzimala nikakve ljekove na svoju ruku ili digla ruku na sebe al sam danas cura od 23 god.koja je nesretna,usamljena,prazna i još puno takvih osjećaja.Na sebi sam primjetila ogromnu promjenu ponašanja i potištenosti i zabrinuta sam jako pa sam evo tu pokušala pronać nekakvu pomoć.Ima dana kad sam toliko tužna da mi se ne živi,kad molim boga da se ne probudim al i dalje se borim,ne izlazim baš nešto,iako imam svoj krug ljudi al jednostavno neznam kako da se borim protiv te praznine a znam da moje ponašanje ne vodi ničem dobrom..eto,pa bih se zahvalila ako netko može pomoć!

Hej, slobodno nam se obrati

Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Postavi Pitanje

Odgovor stručnjaka

Možete i ovdje.Poštovana,Mislim da je jako dobro što ste smogli snage i obratili se nekome za pomoć. Ponekad životne nedaće mogu biti preteške da bi se sami s njima nosili, te je potrebno zatražiti pomoć kod njihovog prevladavanja.Osjećaji koje spominjete poput velike praznine, usamljenosti, tuge i potištenosti, simtomi su depresije. Nagla promjena ponašanja i raspoloženja koju ste primjetili, a koja nije uzrokovana nekakvim trenutačnim vanjskim okolnostima, također je znak da se nešto događa s vašom psihom. Naime, simptomi ne dolaze bez razloga. Stresove koje ste doživjeli u ranoj adolesceniciji, nisu se tada ispoljili na svjesnoj razini jer jednostavno nisu mogli (kažete da je na vama bilo da preuzmete sve „ženske“ odgovornosti u kući), moguće je da tada niste u potpunosti odradili žalovanje za majčinom smrti, možda niste razumjeli zašto se to dogodilo, možda u to vrijeme niste imali adekvatnu podršku iz svoje okoline. To je jako težak teret za jednu 13-godišnju djevojčicu. Pretpostavljam da su se zato svjesne i očite posljedice i simptomi depresije pojavili kasnije, u vašim dvadesetim godinama. Ako sam vas dobro razumijela, vaša majka je bolovala od psihičke bolesti, a takve bolesti mogu i ne moraju biti nasljedne. To je jedan faktor rizika zbog kojeg bih vam u najboljoj namjeri preporučila da se obratite stručnjaku psihologu ili psihijatru (najbolje privatnom) za pomoć. Na vrijeme ste primjetili da se s vama nešto događa, da ste jako tužni i prazni i da si tu ne možete sami pomoći. To se psihoterapijom i razgovorom može sve riješiti, ona vam može pomoći da opet pronađete smisao u životu, ispunite prazninu u sebi i da jednostavno budete dobro. No, bitno je da što prije krenete, jer ovo su već pododsta ozbiljni simptomi i ne bi bilo dobro da se dalje nastave razvijati. Vjerujte mi, sve se može riješiti, samo je bitno krenuti na put rješavanja. Povjerite se najboljoj prijateljici, razgovarajte s njom o tome što vam se događa, te se uz njenu podršku obratite stručnjaku za pomoć. Želim vam sreću! Dunja Stepčić, dipl. psiholog