Drage moje, obraćam vam se ovim putem jer više ne znam što sa sobom. Studentica sam, imam 22 godine, nemam oca (poginuo je u ratu, što kod mene posebno izaziva osjećaj tuge, potiče na plakanje, bježanje i odvajanje od svih) U vezi sam 6 godina, ali u zadnje vrijeme toliko nezadovoljna, "buduća" svekrva (ako ikada bude) stalno se miješa u vezu, živimo svatko kod svojih roditelja ali smo vikendom ili kod njega ili kod mene kući. Njegova mama je sva fina prema meni kada sam tamo, a čim odemo kod mene šalju se poruke kada dolazi kući, da joj nešto treba iz trgovine... Jučer sam na jednoj proslavi malo više popila i sve joj sasula u lice, na što se gospođa uvrijedila, kako ja mogu biti takva prema njoj? Mojoj mami priča protiv mene, da sam propalitet, da neću ništa postići u životu, kako je bolje da se ja maknem od njega, da je njemu dobro s njima doma. (Moram napomenuti da su problemi počeli od kad se intenzivnije počela družiti s jednom ženom u kasnim tridesetima, koju idealizira kao idealnu osobu za svoga sina) Ja što god napravim ne valja, jučer sam joj rekla da se makne i od mene i mog života, na što je ona mojoj mami rekla da se ja njoj ne moram nikada više u životu obratiti, jer sam uvrijedila i dotičnu osobu rekavši joj da se makne od mog dečka i da mu prestane slati poruke, puse i takve fore i gluposti.Priznajem da imam problema i s ljubomorom, ali ne pojavljuje se ona sama od sebe. Ja se od sinoć tresem, oka nisam sklopila, kosa mi je počela padati u pramenovima. Možete li me uputiti kod nekoga u okolici Osijeka da malo podrobnije popričamo o mojim problemima?

Srdačan pozdrav