Pozdrav, drage moje dame. Ne želim pisati Bibliju, stoga ću pokušati biti što kraća i jasnija. Prije godinu dana otišla sam od supruga s našom kćeri i preselila se u drugi grad. Ispostavilo se da je to bila najbolja odluka koju sam donijela, jer ne samo da sam s uskoro bivšim suprugom u odličnim odnosima, već sam i sama ojačala kao osoba. Naša kći je vikendom kod oca i nema većih trauma zbog razdvajanja. Zapravo, čini se kako je i ona psihički bolje no ikada prije iako je još jako sramežljiva i bojažljiva. Uskoro bivši suprug i ja smo prijatelji u svakom smislu te riječi. Problem u našem braku bila je SVEKRVA. Mislim da sam s tim sve rekla. Evo u kakvoj se situaciji nalazim od kada sam se odselila. Financijski: nije bajno, ali nije ni tako loše. Radim od kuće. Ima mjeseci kada imam posla preko glave, ali ima i mjeseci kada je posla malo i za to vrijeme potrošim svu ušteđevinu koju uspijem skupiti. Podstanar sam, a podstanarstvo je skupo. Nisam rastrošna i jako pazim na svaku kunu, ali žao mi je što svom djetetu ne mogu priuštiti ništa više od osnovnih stvari. Kao i moj uskoro bivši suprug, u vezi sam već neko vrijeme, ali ta veza nema budućnost. Ne želim ponavljati iste greške, a dotični gospodin ne želi pustiti maminu suknju. Za sada sam sretna u toj vezi. Ne očekujem ništa iako mi je jako stalo do njega. On dolazi iz dobrostojeće obitelji i ne razumije moj skromni stil života i zašto mi skupa odjeća i obuća nisu na vrhu prioriteta. Važnije mi je napuniti frižider i platiti stanarinu i režije od čizmi za 1500 kn. Ne kažem da je snob, ali... Ponekad me njegove izjave podsjećaju na izjave razmaženog djeteta. Trenutno mu je najveća briga boja novog auta. Eh, sada dolazimo do mog trenutnog problema. Moj brat. Naša obitelj i nije bila najbolje mjesto za odrastanje. Bilo je mnogo svađa, neimaštine i nesloge. On sada ima svoju malu obitelj. Nedavno sam se posvađala sa šogoricom, jer iskreno, nisam više mogla gristi jezik. Bezobrazna je, bahata i nekako sve gleda s visoka. Pošto se prije nikada nisam svađala, ostala je u šoku kada sam rekla "Dosta!" Uglavnom, ona i moj brat uzimaju si za pravo držati mi prodike o mom životu, jer oni uvijek znaju najbolje. Ne znam zašto im smeta to što je moja kći svaki vikend kod oca. On je dobar otac. Nemam namjeru prepucavati se preko djeteta. Razumjela bih njihovu brigu da je u braku bilo nasilja ili zlostavljanja. Nije im jasno kako mogu dopustiti da moja kći cijelo ljeto bude na moru s bakom. ( bez obzira kakva je ta žena bila prema meni, ona je baka mojoj kćeri i moja je kći voli. Ne pada mi na pamet braniti joj da viđa baku.) Sve u svemu, na sve imaju prigovor i oko svega mi drže prodike. Imaju sasvim krivu sliku o mom životu. Trudim se iz petnih žila živjeti normalnim životom i priuštiti sebi i djetetu nešto više od pukog preživljavanja, zbog čega i razmatram ponudu o poslu u Irskoj koju sam dobila od prijateljice koja se prije par mjeseci s djecom pridružila suprugu. Posao nije bajan, ali postoji mogućnost napredovanja. Razgovarala sam i s uskoro bivšim suprugom o tome. Složio se sa mnom kako je to zaista dobra prilika, za mene i za kći. Mogla bih joj pružiti bolji život, bolje obrazovanje i bolju budućnost. Želim napraviti nešto od svog života dok još za to imam vremena. Moj brat to ne razumije i misli da srljam i da... pazite ovo: napuštam svoje dijete. Ne znam više kako mu objasniti moj odnos sa uskoro bivšim i da ni u ludilu ne bih napustila svoju kći. Ne želim se prepirati jer znam da bih mu mogla reći nešto zbog čega više nikada nećemo razgovarati. Željela bih da razumije zašto radim to što radim i zašto bih željela barem pokušati u Irskoj. I tamo ću raditi kao konj, ali barem ću znati za što radim. Glavni izvor mojih prihoda je prevođenje tv serija. To nije loš posao i odlično je plaćen kada ima posla, ali kao što sam već spomenula, ponekad posla imam preko glave, a ponekad jedva pokrijem troškove stanarine i režija. To mogu raditi i u Irskoj. Moj brat smatra kako to nije posao. To je hobi. Iskreno, ne znam jesam li ja ta koja ima problem ili sam okružena ljudima koji su... ne znam... puni predrasuda i osuda.