Poštovane!Imam 24 godine.Nekako sam razočarana svojim životom i sobom općenito.Naime primjetila sam da uopće neznam uspostaviti komunikaciju s ljudima.Ostavila sam fakultet na prvoj godini jer se nisam mogla uklopiti iako sam prijamni napisala super.Bila sam 3.na listi.Trebalo je samo dolaziti na predavanja a ja sam ih izbjegavala jer sam mrzila bilo koga moliti za pomoć.Tako sam zbog nedolazaka odustala.To je bilo prije 6 godina.Nakon toga tražila sam posao.Otac mi je sredio posao u tvornici jednoj gdje svake godine radim sezonski.Da nije bilo toga vjerojatno nebi nigdje radila.Probala sam raditi u ducanu(komercijalist sam po zanimanju)ali sam izdrzala jedva mjesec dana.Doticna koja me ucila raditi rekla je da sam prva koja tako tesko uci.Ja bi se pogubila vracajuci novce,ljepeci cijene na proizvode.Jednostavno pred tom doticnom ja sam imala takvu tremu da bi se sva smotala.Probala sam raditi u kožari na krojenju ali tamo isto nisam uspjela imati normu.Sef bi me stalno opominjao da se moram trgnuti ako zelim zadrzati posao.Nije mi uspjelo.Najveci problem bilo mi je drustvo.Imala sam osjecaj da me nitko ne voli i da uopce neznam kako komunicirati s nekim.Jedino u toj tvornici koliko toliko radim ali se osjecam poklopljeno jer sam se uvijek nadala da cu ko dijete radnika imati pravo dobiti stalni posao.Međutim tamo uzimaju za stalno osobe koje imaju drukcije zanimanje od mojeg.Ove godine uzeli su pripravnike i to ljude za koje smatram da nisu bas nesto voljeli raditi ali imaju trazeno zanimanje.Imam osjecaj da svugdje neko drugi dobro prođe.Ja sam takva da se ne volim gurati,imam postovanje prema starijima,radim sve sto mi se veli,ali usprkos tome čini mi se da me nitko ne voli i ne dozivljava.Ne znam sto radim krivo?