Luna Pilić, mlada hrvatska glumica, po prvi put u hrvatskom filmu. „Sveta obitelj“ period pice film hrvatske redateljice i scenaristice Vlatke Vorkapić stigao je na velika platna diljem hrvatske. Luna Pilić zajedno s Vlatkom Vorkapić, dočarala je Slavoniju u 60-im godinama prošloga stoljeća. Ovaj period pice film vodi nas kroz svijet mračnih tajni, tradicije i bogatstva.
Koji su joj planovi za budućnost, te kako je to glumiti s poznatim glumcima poput Judite Franković Brdar i Nikole Đuričkog, koji je osvojio i Hollywood. Otkrila je Luna Pilić:
Kako je glumiti sa poznatim glumcima poput Nikole Đuričko i Judite Franković?
Divno, sa stvarno velikim glumcima je uvijek super raditi nama mladima, jer su ljudi ostvareni i nemaju se više što dokazivati, pa su otvoreni i pristupačni i žele ti pomoći. Naravno da me bila trema pred njima, ali kada ih upoznaš isti tren nestane nervoza.
Kakav je bio odnos na setu sa ostalim glumcima? Kakva je atmosfera vladala, te s kime si stvorila najbolji odnos na setu?
Kako je snimanje bilo intenzivno i stresno, a cijelo vrijeme smo bili skupa, nas četvoro koji igramo obitelj u filmu. Anita Matić-Delić, Ivan Čuić, Nikola Đuričko i ja, smo se doslovno i privatno pretvorili u jednu malu pomaknutu obitelj. Mislim da smo jako značili jedni drugima kroz tu priču, u svakom slučaju su oni jako značili meni i tako sam zahvalna što sam ih imala.
Kako si se nosila s temom koju film prati?
Neke stvari su mi bile zabavne , puno sam se družila sa životinjama na setu, a najdraže mi je bilo tele u kući u kojoj smo snimali koje se isto zvalo Janja, kao moj lik. Neke stvari su mi bile jako teške, ali sam imala veliku podršku od kolega na setu i prijatelja kući, pogotovo od tate i dečka, koje sam zvala skoro svaku noć prije spavanja.
Koje su bile neke od prepreka s kojima si se suočavala tijekom snimanja filma „Sveta obitelj“?
Prepreke, uf... Daleko od toga da je naš posao najteži na svijetu, ali nije uvijek ni cvijećka. Imali smo premalo vremena da snimimo sve pa sam znala imati radne dane od 17 sati, pritom sam ja jako alergična na sijeno, prašinu i ambroziju, a pogađate, snimala sam na sijenu, u prašini i na polju ambrozije, tako da sam bila čest gost apoteke u Brodu. Ali svatko je imao slične situacije pa nam je valjda bilo lakše tako kolektivno se malo mučiti. Znali smo da snimamo velik film pa smo prihvaćali sve.
Kakvi su ti planovi za budućnost? Spremaš li nešto uzbudljivo što možeš podijeliti s nama?
Završila sam akademiju prije manje od dva mjeseca, tako da mi je budućnost sad jedan otvoren i uzbudljivo nesiguran prostor. U Beogradu s klasom igram našu diplomsku predstavu „Naš razred“, poljskog pisca Tadeusza Slobodzianeka, pa ako vas put nanese tamo, zapratite nas na Instagramu na nas_razred i dođite! A bilo bi super izvesti i neko gostovanje u Hrvatskoj.