Prije nekoliko mjeseci u svjetskim modnim medijima, pa tako i u Hrvatskoj, odjeknula je vijest kako je Hrvatica Tina Gorjanc, diplomantica londonskom sveučilištu Central Saint Martins – Uneversity of arts London, iskoristila DNK od jednog od najpoznatijih modnih kreatora svih vremena Alexandera McQueena, te uz pomoć laboratorija za bio-inženjering u kožu koja se može uzgojiti kao organ za presađivanje, iskoristila njegov DNK, i od te kože napravila oštavljenu gotovu kožu iz kojeg su napravljene modne kreacije.
No, prema pisanju web portala „Allure“, koliko se čini radi se o sasvim drugačijoj priči, jer Tina Gorjanc nikada nije bila u posjedu DNK Alexandra McQueena, nego se radilo o eksperimentu, koji je otvorio mnoga pitanja vezana za eksploataciju nečijeg DNK-a, a očito i odličnom marketinškom triku, a kožni predmeti su bili izrađeni od svinjske kože, koja je izgledala kao imitacija McQueenove kože. No, počnimo od početka…
Za sve je kriv McQueen
Naime, sve je počelo još 1992. godine kada je sam Alexander McQueen tvrdio da je za svoj diplomski projekt pod nazivom
“Jack the Ripper Stalks His Victims”, koristio svoju kosu, što znači da je iza sebe ostavio mogući genetski materijal, koji bi se između ostalog mogao koristiti za razne postupke u bio-inženjeringa, pa čak i kloniranje.
Tina Gorjanc je upravo tu činjenicu iskoristila za svoju izložbu pod nazivom „Pure Human“, u kojoj je htjela istražiti proces takozvanog de-izumiranja (de-extinction) u kojem svatko može uzeti genetski materijal od neke osobe i iskoristiti ga u već postojećim kožama koje su uzgojene za presađivanje. Odnosno u kože ugraditi nečiji DNK, a koja se kasnije može iskoristiti za štavljenje, odnosno proizvodnju gotove kože, a posljedično tome i za izradu raznih artikala od kože, pa tako i odjevnih predmeta.
Tko ima McQueenov DNK?
No, ono što je vrlo važno naglasiti je da Gorjanc nikada nije došla u posjed kose od Alexandera McQueena, odnosno njegovog DNK, nego se njezino istraživanje temeljilo upravo na činjenici da bi se to vrlo lako moglo dogoditi s bilo čijim genetskim materijalom, pa tako i njegovim.
Gorjanc je kontaktirala vlasnike kolekcije McQueenove kolekcije u kojoj se raspitivala je li zaista u kolekciji koristio svoju kosu, no nikada nije finalizirala dogovor oko pribavljanja njegove kose. Ali, samo pribavljanje njegovog DNK i ugradnja u kožu na kraju nije bio cilj, barem ona tako tvrdi. Cilj je bio dokazivanje kako je moguće u laboratoriju uzgojiti kožu s nečijim DNK-om. Istraživanje koje u teoriji izvedivo, aplicirala je na zaštitu patenta za područje bio-inženjeringa genetskog materijala i procesa njegove izrade. Nema planove što će s tim patentom i hoće li ga komercijalizirati.
Istine i neistine
Iako je bilo velikih zabuna u medijima je li ona stvarno bila u posjedu McQueenovog DNK, od kojeg u laboratoriju dala izraditi kožu, oštavila ju, te od nje izradila modne predmete, to na kraju nije bila istina. Istaknula je da je željela upozoriti na manjak zakona koji bi štitili genetski materijal svake individualne osobe, i na to svatko gubi pravo na vlasništvo vlastitog DNK jednom kada se „odvoji od tijela“. Dokazala je isto tako da bez obzira na modno carstvo koje je McQueen ostavio za sobom, a koje je štićeno raznim zakonima i autorskim i drugim pravima, njegov DNK još uvijek je moguće vrlo lako eksploatirati. Drugim riječima, svatko može iskoristiti nečiji genetski materijal.
Izvor: www.allure.com
Foto: TomMannion, VicPhilips (Single Malt Teapot), Sanne Visser
dropr.com/tina_gorjanc