Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije.
U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja...
Prije nego išta napišem, moram napomenuti kako ovo nije tekst koji želi potaknuti svađu ili prepucavanje, zato vas molim za tolerantnost i razumijevanje u komentarima (svako mišljenje je dobrodošlo sve dotle dok nije ružno ili svađalački nastrojeno).
Tema kojom ću se danas baviti je sljedeća: bi li punije žene trebale nositi samo vrećastu, odjeću koja prikriva nedostatke (i još ih više proširuje) ili mogu nositi što god požele, pa čak i ako je to nekom drugome "degutantno".
Ako pratite naše kolumne znate da sam relativno nedavno napisala svoje iskustvo s LCHF prehranom i moje napore da smršavim. Onda i znate da sam ja debela osoba, kao i da riječ "debeo" ne smatram ružnom već nečim što opisuje činjenično stanje, baš kao i "vitka", "crnka" ili "visoka".
Moram napomenuti i da se ovdje neću baviti tematikom zbog čega netko je ili nije debeo. Tema ove kolumne nije zašto se netko tako "zapustio" ili zašto sam ja ti učinila (iako sam od rođenja debela). Moglo bi se o tome raspravljati, no onda bismo u to trebali uključiti cijeli niz liječnika od nutricionista, endokrinologa, psihologa...
Svaka žena je drugačija i ima svoje razloge zbog čega nakuplja ili gubi kile. I ne, nije svakoj jednako lako ili teško smršavjeti (ili nabrati kile, jer i mnoge žene s tim imaju problema). Ili još važnije biti / postati / ostati mršava. Imam susjedu koja je već u više navrata smršavjela brdo kilograma (ali zaista valjda 50+ kila) koje su se uvijek vratile. Djevojka ima stvarno veliki problem s kojim joj nutricionisti ni liječnici ne mogu pomoći. Ona je jednostavno jedna od onih koja se deblja i od "zraka". A jedini način da mršavi je da ne jede gotovo ništa i time ugrožava svoje zdravlje. Ima svakakvih žena sa svakakvim problemima. Nemojte biti tako brzi suditi nekoga...
Uostalom, tko odlučuje kada je netko predebeo? Je li to s 5 ili 10 ili 20 kila viška? Žene se vrijeđa, i osjećaju se užasno i tek s nekoliko kilograma viška. Čitala sam negdje kolumnu neke djevojke koja je smršavjela "brdo" kilograma (nekoliko desetaka) i koja je rekla da se s najgorim komentarima susrela tek kada je imala maksimalno nekih desetak kila viška (i to tako ružnima kakve prije nije nikada dobivala).
Na kraju dana, svatko od nas ima svoje nesigurnosti vezane za tijelo, samo ih neki od nas imaju više. Problem je što neki od nas ne žive život vodeći brigu o sebi i svojim problemima nego moraju komentirati i druge. Mislim da ne postoji žena koja u nekom trenutku u svom životu (bilo vitka, punija, debela ili ekstremno mršava) nije dobila komentar na račun svog izgleda ili nije osjećala barem malu nesigurnost vezano uz svoje tijelo.
I mnoge od nas su posebno komentirale druge žene. Neke i prilično okrutno. Mislite li da ćete problem riješiti sramoćenjem nekoga? A ako ste jedni od onih koji smatrate kako vaš komentar ima samo dobru namjeru usmjeriti tu osobu na put bolje prehrane, vježbanja i poboljšavanja zdravlja - put do pakla popločan je dobrim namjerama, a vaš komentar samo će zaboljeti tu osobu. Ona zna da ima višak kilograma, ne trebate joj to isticati svojim "dobrim namjerama". Apsolutno isto vrijedi i za mršave žene. One zaista ne trebaju slušati kako "moraju pojesti koji sendvič" više. Ili da izgledaju kao kostur ili vješalica za odjeću. Ponekad mi se čini da najgori komentari dolaze upravo od žena prema ženama. Kao da nemamo dovoljno problema sa seksizmom i mizoginijom? Zašto žena ženi mora biti vuk? Zašto neke od nas žele da se druge žene osjećaju loše i ružno u vlastitoj koži?
Stvarno, obucite što god poželite!
Ako ja želim obući nešto usko i u tome se dobro osjećam, nemojte se ljutiti, ali baš me boli brige što to vama nije ukusno ili vam se ne sviđa. Lijepo okrenite glavu na drugu stranu i ne gledajte. Nit ja kome škodim time, nit će Zemlja stati ako ja obučem usku haljinu. Isto vrijedi i ako neka od nas "debelih" poželi obući kraću suknju, majicu koja otkriva pupak, odvažni cvjetni print ili vodoravne prugice.
Društvo ima različite ideje o tome kako bi se punije žene trebale odnositi prema hrani i kako bi se trebale oblačiti. Danas zaista može biti iscrpljujuće pokušavati uklopiti se u nekakve nametnute norme ljudi kojima bi najviše odgovaralo da su punije osobe nevidljive ili da nose vrećastu odjeću koja skriva svaku oblinu ili "šlaufić" na njihovom tijelu.
Ja sam apsolutni pobornik rušenja svih nametnutih pravila o tome što bi bilo koja žena trebala nositi ili obući. Na svu sreću nisam jedina, ima sve više takvih žena koje su samopouzdane, koje prihvaćaju svoje tijelo takvo kakvo je (sve dok ga same ne odluče promijeniti) i koje nose odjeću koja im se sviđa, čak i ako ta odjeća ponekad pokazuje njihove lelujave obline ili celulit.
Sretna sam i što postoji #WeWearWhatWeWant pokret, koji je inicirala Simone Mariposa, blogerica iz Los Angelesa s ciljem poticanja žena da oblače što god požele i u čemu se god ugodno osjećaju. Ovaj pokret nije namijenjen samo tome da potiče žene da budu odvažnije u svojim modnim odabirima, već i da ih se potakne i ohrabri da vole sebe i svoje tijelo, jer na kraju krajeva svatko od nas bi trebao nositi ono u čemu se osjeća ugodno i sretno - a ne ono što će usrećiti nekog drugoga.
Zato žene moje drage, bez obzira jeste li debele ili mršave, visoke ili niske, nemojte dozvoliti da vas mišljenja drugih ograničenih ljudi koče i zaustavljaju. Radite na svojem unutarnjem samopouzdanju, jer vi ste lijepi, vaše tijelo je lijepo, čak i ako imate koliko god kilograma viška. I, ne morate ga skrivati.
Vi možete obući što god poželite. Zapravo, uopće nije pitanje možete li ili ne možete. Već pitanje želite li to. Ključ je živjeti bez opravdavanja i živjeti ono što jeste. Ako ste vi osoba koja želi nositi pripijenu minicu ili kratki top, onda to učinite. Sve dotle dok ste vi sretni i osjećate se dobro, učinite to. Učinite što god je potrebno kako biste živjeli sretno i zadovoljno. Život je prekratak da bismo se sputavali i cenzurirali.