Audrey Hepburn - ikona stila

Nije spadala u ladicu prekrasnih supermodela sa zanosnim oblinama. Nije imala dugu plavu kosu niti manekensku visinu.Ipak, malo tko kome spomenete njeno ime neće znati o kome je riječ.

Malo je reći kako je bila jedinstvena, jer bila je puno više od toga. Talentirana glumica, legenda, ikona stila, prepoznatljiv brand.Za Mary Quant bila  je najveća živuća ikona stila.Hubert de Givenchy ju je smatrao Božanskim darom, Gregory Peck apsolutno jedinstvenom, a Steven Spielberg zvao ju je anđelom.

Kada se pojavila u Hollywoodu, nitko nije pretpostavljao kako će sitna mršavica širokih obrva promijeniti dotadašnje shvaćanje stila i glamura i ostaviti toliko jak i već desetljećima neizbrisiv trag u modi.

U svojem stilskom stvaranju imala je veliku i važnu potporu Huberta de Givenchya, dizajnera visoke mode. Upoznali su se 1954. kada još nije bila poznata javnosti i od tada stvorili još i danas nenadmašiv spoj filma i mode.Ona je bila savršen model, imala je lijepo lice koje je svima bilo drago i simpatično, a Givenchyeve kreacije na njoj su djelovale sofisticirano i zanimljivo.Malu crnu haljinu stavila je na tron mode, a bila je prva na kojoj takva haljina nije djelovala dosadno i prejednostavno.

Definitivnu slavu postiže 1964. ulogom Holly Golightly u “Doručku kod Tiffanya” Trumana Capotea.U filmu izgovara rečenicu "How do I look?"  koja 90-tih oživljava u poznatom remixu DJ Dimiti From Paris, i pojavljuje  se na velikoj većini modnih revija iz tog razdoblja.

Teško je objasniti njenu popularnost, ali mnogi koji su je poznavali tvrde kako je ostavila neizbrisiv trag u njihovim životima.Možda je tajna u njenim velikim, smeđim očima zbog kojih ženama nije djelovala kao prijetnja, a muškarcima je djelovala nevino.Kažu kako  Audrey Hepburn nije bila sexy, ali je imala šarm koji je osvajao.Bila je dokaz kako prava ljepota sjaji iznutra.

Od 1988 do svoje smrti, 1993.godine, bila je UNICEFOVA ambasadorica dobre volje. 1999. Američki filmski institut proglasio ju je trećom najvećom zvijezdom svih vremena.

Ana Golubić

www.baggiz.net