Ljubljenje je ugodno, uzbuđujuće, zabavno! Posebno ako zanemarimo dio kako je ljubljenje i razmjenjivanje sline, bakterija, a moguće i ostataka prethodnog obroka vašeg partnera… I zbog svih tih lijepih i manje lijepih činjenica, ne možemo se ne pitati, zbog čega se mi ljubimo?
Iako se može činiti da smo odgovor dali već u prvoj rečenici teksta, te da svi to čine unatoč drugoj rečenici, odgovor je ipak nešto kompleksniji i dublji.
Ljube li se svi?
Samo 10 posto stanovništva zemaljske kugle se ne ljubi, odnosno u njihovoj kulturi nigdje ljubljenje nije dio dubljeg (bilo seksualnog bilo prijateljskog) upoznavanja partnera. Baš naprotiv, primjerice u nekim dijelovima Indije, ljubljenje se čak smatra odvratnim. Ipak, preostali dio stanovništva zemaljske kugle koristi ljubljenje za upoznavanje, kao dio rituala udvaranja, održavanja povezanosti, ali i u svrhu seksualne predigre.
Bihevioristi, ali i znanstvenici iz drugih područja tijekom godina dali su brojna objašnjenja zbog čega se ljudi ljube. Kako biste razumjeli cijelu problematiku, treba krenuti od početka.
Od čimpanza do kemije
Čini se da smo s ljubljenjem započeli negdje tijekom evolucije, jer primjerice i ljudski srodnici bonobo čimpanze, s kojima dijelimo više od 98 posto istih gena, vrlo se često ljube. To čine kada se mire nakon svađe, kako bi pokazali prijateljstvo, ali se i ljube se za vrijeme spolnog čina (čimpanze se upuštaju u spolne odnose i radi zadovoljstva, a ne samo radi parenja).
Ipak, to ne daje odgovor na pitanje, zašto se ljudi ljube... Jedna od teorija jest da ljubljene proizlazi iz najranijeg djetinjstva, kada bebe sišu majčino mlijeko, odnosno da je negdje duboko u nama, u našem mozgu, usađeno to sjećanje. Jer, osim što sisanjem (upotrebom jezika i usnica) beba dobiva svu potrebnu hranu, stvara se i veza s majkom, te osjećaj općenite ugode i zadovoljstva. Na to se može povući paralela s ljubljenjem, kada se s partnerom stvara povezanost, te se razvija osjećaj ugode i zadovoljstva.
Također, u davnim vremenima, kada su bebe počele prelaziti na krutu hranu nisu imale na izbor kašice pa ni pribor za jelo, nego su majke ustima usitnjavale hranu i gurale svojim jezikom bebi u usta, što je na kraju krajeva jednaka konekcija kao i ljubljenje, izuzev hrane.
Druga teorija pak se zasniva na čistoj „kemiji“, odnosno da ljubljene služi za ocjenu i procjenu budućeg potencijalnog partnera ili partnerice, odnosno da ljubljenje omogućuje „mirisanje“ feromona. Naravno, sve se to svodi na seksualno uzbuđenje, upuštanje u seksualne odnose, pa na posljetku i produženje vrste.
Osim toga, tijekom ljubljenja u tijelu se događaju snažne kemijske reakcije, točnije počinje proizvodnja dopamina koji daje osjećaj žudnje i uzbuđenja. U dugim vezama, kada se ljubi jedno te istog partnera, nije svaki puta prisutan dopamin, nego se tijekom ljubljenja vrlo često oslobađa oksitocin, koji daje osjećaj privrženosti i povezanosti.
Ljubljenje je važno za očuvanje veze
Svi se moramo složiti da je ljudsko ponašanje vrlo kompleksno. Uvjetovano je bio-psiho-socijalnim elementima, što zapravo znači da na naše ponašanje utječu psihički, biološki i socijalni elementi, koji su toliko isprepleteni da ih je nemoguće razgraničiti. Zato ni proces udvaranja kod ljudi nije nimalo jednostavan, jer se sastoji od perioda kada osoba procjenjuje na temelju dosadašnjih iskustava treba li se upuštati u dublju vezu s nekim ili ne. Ljubljene se može gledati kao prva postaja u tom dubljem povezivanju, koje vodi seksualnom odnosu.
U stručnim časopisima „Archives of Sexual Behavior“ i „Human Nature“ objavljeno je istraživanje u dva nastavka koje je provedeno na uzorku od 900 ispitanika, koji su putem Interneta odgovarali na pitanja važnosti ljubljenja u kratkoročnoj i dugoročnoj vezi. Zanimljivo je da su muškarci i žene dali različite odgovore po tom pitanju.
Naime, muškarci su odgovorili da će oni inicirati ljubljenje prije seksa u svrhu postizanja seksualnog uzbuđenja, dok će žene češće inicirati ljubljenje nakon seksa, kada će ono više služiti za zadržavanje bliskosti i održavanje veze. Također, zanimljivo je spomenuti da su sudionici istraživanja bez obzira na spol istaknuli da je u kratkoročnim vezama ljubljenje važnije prije seksa, manje za vrijeme seksa, i prilično nevažno nakon seksa. Kada su odgovarali na pitanja u dugotrajnim vezama, oba spola su rekli da je ljubljenje za vrijeme seksa, ali i ono nepovezano sa seksom vrlo važno za vezu.
I na kraju, istraživanje je pokazalo da se redovito ljubljenje povezuje sa zadovoljavajućom i kvalitetnom dugoročnom vezom. Također, ljubljenje nije samo povezano sa seksualnim činom, jer je istraživanje pokazalo da se česti seks, u usporedbi s ljubljenjem, u manjoj mjeri povezuje s kvalitetom veze. Dakle, ljubljenje je zaista poseban čin, koji se ne smije zanemariti, jer pruža povezanost između partnera, koju niti jedan drugi čin ne može zamijeniti.
(vam)