Prije nekoliko dana napunila se puna godina dana otkako je u moj život ušao mnogo mlađi muškarac. Proslavili smo to putovanjem u London. Bila su to četiri dana vrlo intenzivnih događanja s jako malo spavanja, ali smo zaista uspjeli uzeti najbolje od Londona što se tog vikenda nudilo, a toga tamo bar ne nedostaje. S njim je sve tako jednostavno.
Prije nego sam njega upoznala, razmišljala sam kakav bi mi trebao biti idući muškarac. Sve sam više vjerovala da mi se zadani model muškarca jednostavno neće dogoditi. Tražiti vršnjaka koji voli život na način kako ga ja volim, činila mi se nemoguća misija. Dakle, na mojoj ljestvici ovako poredak izgleda: br. 1 fizički izgled, br. 2 glazbeni ukus, br. 3 smisao za humor i pamet, br. 4 odnos prema životu.
Kad pričamo o fizičkom izgledu nemam neke određene parametre. Jednostavno, muškarac mi treba biti vizualno privlačan, što znači da bi bilo poželjno da je visok, da je skladno građen (ne volim muškarce s pivskim trbuhom, to mi djeluje kao muškarac koji ne drži do sebe), da je čist i uredan po pitanju higijene (dakle, nema mirisa ustajalog znoja). Jednom sam upoznala jako zgodnog muškarca, ali fleka i smrad znoja ispod pazuha kad je zamahnuo rukom me totalno odbila,više nisam mogla ni pratiti što priča. I, da ima sve zube.
Glazbeni ukus, to je nešto što odmah pitam, to mi mnogo govori o čovjeku. U ovom slučaju, muškarcu. Dakle, ako mi na bilo koji način da do znanja da su mu „cajke“ podnošljive, automatski ga brišem iz svog „hard diska“ i bacam ga u „trash“ pa taman da izgleda poput grčkog Apolona.
To saznanje mi daje jednu kompletnu drugu sliku u glavi nego što ja vidim. Nikada s njim ne bih otišla na „cajke“, kod mene ne postoji izgovor „ pa svi to slušaju pa slušam i ja“ jer to znači da je povodljiv i da nema svoj stav, a ni glazbeni ukus. Nikakav kompromis ovdje ne bi upalio. Jednostavno to kod mene ne ide. Takva sam. Slušam svu glazbu svijeta, ali cajke i cijeli taj folklor koji ide uz to, jednostavno ne volim. TOČKA.
Čovjek koji se smije, koji se zna šaliti na svoj račun, voli sarkazam zapakiran u pametni humor. To je muškarac s razvijenom inteligencijom i meni je to užasno sexy. Ne volim ozbiljne muškarce i one koji ne znaju kako ispričati vic, silno se trude biti duhoviti, a ja ne mogu razviti osmijeh. Onaj tko me uspije nasmijati zaista zaslužuje malo veću pažnju. Smijeh je zarazan, volim kad muškarac ima malo i zaigranog dječaka u sebi i kad napravi neku budalaštinu koja me nasmije. Volim i da je otvoren za pričanje o svim temama.
U odnosu prema životu, volim da je pozitivan, da je od akcije, da voli putovanja, jednako kao i izležavanje na trosjedu. Svakako bi bilo poželjno da kad već imamo isti glazbeni ukus da voli plesati i da se ne ustručava svojih osjećaja.
Kad sam sve to posložila, činilo mi se da ću tražiti iglu u snopu sijena. Sve ovo što sam gore navela imao je i moj pokojni muž, pa ispada da po starom receptu opet tražim isto. Koliko god to ružno ili lijepo zvučalo, ne možemo pobjeći od samoga sebe. Očito imamo neki prototip osobe koja nam odgovara. Dogodi se često da neke osobe iz veze u vezu imaju slične partnere,ali očito ih takvi tipovi privlače.
Uglavnom, meni se namjerno (neću reći slučajno jer ne vjerujem u slučajnosti) dogodio On, sa svim gore navedenim parametrima. Naravno, teško bih našla nekoga s 50 godina koji bi zadovoljio moje želje, to su već uglavnom izgrađeni muškarci s nekim svojim navikama koje teško mijenjaju. Možda bi se i našao neki primjerak, ali zasigurno bi se u nekim stvarima razilazili.
Kad razmišljam o muškarcu, onda ne razmišljam o godinama, stvar je u stanju duha i energije. Dogodio mi se ON, sve su se kockice još iste večeri poklopile, ali nisam htjela imati nikakva očekivanja, to sam sebi zabranila. Pustila sam ga da on vodi igru, sve dok me nije razoružao polako i džentlmenski. Bilo je prekrasno ponovo prolaziti stvaranje neke nove veze nakon toliko godina. Svako jutro kad bi se probudila, štipnula bih se da znam da je sve oko mene stvarno. I dan danas to učinim.
Ova veza je drugačija na svoj način, samim tim što sam zrelija, naš je odnos lišen svađa i glupih prepucavanja i onih tipičnih ženskih pitanja „gdje ideš, kad se vraćaš, s kim si... itd“. Volimo iste stvari , dijelimo vrlo slične poglede na život i smijemo se u ogromnim količinama. Vjerojatno će sada neki promisliti „smij se ti, smij, ali jednog dana kada te ostavi zbog mladog komada, plakat ćeš“. Možda ću plakati, a možda i neću.... K vragu, život je samo jedan, treba živjeti i biti sretan koliko god možeš, jer to je dar koji ne smiješ odbiti. Što god da se dogodi bit ću dorasla zadatku, a do tada, pravimo planove za iduće putovanje.
Danijela Dvornik