Što si imaju reći ovo dvoje? Ona predaje u srednjoj školi, a on je običan radnik. Ipak, zajedno su godinama i djeluju sretno. Ili, on je rođen i odrastao na selu, a ona je podrijetlom iz fine građanske obitelji. Što im je, ipak, zajedničko? Prije ili kasnije to smo se svi zapitali gledajući naizgled nespojive parove, riskantne veze. No, takve su veze sano naizgled nestabilne. Vrijeme obično pokaže da su čvršće no što mislimo. Toliko da nam se nameće pitanje: je li zaista neophodno imati nešto zajedničko da bismo mogli živjeti sretno?
Važno je zabavljati se zajedno
"Sportskog je duha, uvijek u pokretu. Ako ne vozi bicikl, pješači dvadesetak kilometara gradskom okolicom. Subote i nedjelje provodi tako. Kad mu predložim poslijepodnevni izlazak u kino, gleda me kao da sam pala s neba", povjerava Petra, tridesetogodišnja službenica. "Ne volim sport, ne da mi se preznojavati, no nemam izbora: ili ću ga slijediti, makar u automobilu, ili ću svaki vikend provoditi sama. Prošle su godine dok se nisam uspjela riješiti želje da vikende provodimo zajedno i dok ih nisam počela organizirati prema vlastitoj želji. Kad sam ga upoznala, privukao me baš stoga što je bio aktivan, dinamičan, dok sam ja uvijek bila pomalo lijena. Danas razgovaramo samo o novčanim problemima i o onome što treba napraviti u kući, a subotu i nedjelju svatko provodi sam, kako želi".
Čini li vam se ova različitost lako rješivom? Na prvi pogled da, no nije baš tako. Najveći problem bračnih parova je kako zajedno provesti slobodno vrijeme, nesposobnost da se zabave zajedno. Ako on jedva čeka godišnji odmor da bi se penjao po Velebitu, a ona da bi plivala u moru, jasno je da je to veliki problem. Ako svatko ode na svoju stranu, preostaje im samo da dijele rutinu, svakodnevne životne probleme: tko će platiti režije, tko će otići u banku, a tko pred dijete u školu. Nastave li tako, imat će obitelj koja će to biti samo po imenu, no bez veselja, sreće. Nastave Ii se odvajati u slobodno vrijeme, umjesto da zajedno rade nešto zabavno, s vremenom će se sve više udaljiti.
U tome se skriva pravi rizik za zdravlje para: netko od partnera može otkriti da postoje druge simpatične osobe s kojima mogu podijeliti svoje interese, ali i više od toga. Rješenje? Nastojte "podijeliti ukuse" unaprijed odbacujući predrasudu da je ono što se sviđa njemu (ili njoj) nešto glupo, dosadno neizvedivo.
Dolazak djeteta, veza na testu
Prokletstvo je što te neuskladivosti izbijaju na površinu tek kasnije, kad se već odlučilo na zajednički život, uredilo dom ili kad se rodi dijete, što je jedan od najkritičnijih trenutaka u životu para jer je sve na provjeri, a razlike se zaoštravaju. Dakako, ona unaprijed zna da je on, naprimjer, previše zatvoren ili da nedjelje voli provoditi zavaljen u naslonjaču ispred televizora. No, u razdoblju zaljubljenosti to se ne čini toliko važnim. Problemi se rađaju kada se par počinje suočavati s okolinom i svakodnevnom realnošću.
Tako fanatična čistunica koja se prije nego su počeli živjeti zajedno smijala kada je njemu pepeo cigarete pao na pod, sada ne može podnijeti ovu naviku dragoga muza. A obozavatelj klasične glazbe misli da će iskočiti kože jer je cijeli dan prisiljen slušati rock.
Upoznajte sebe
No, kako uspijevaju preživjeti takvi parovi za koje su mame ili tete, prije nego što su izgovorili "da", prorekle da će se ubrzo razvesti? Ma koliko nespojivi bili, oni su , ipak dočekali treću, četvrtu, pa i sedmu godišnjicu braka. To im je uspjelo samo zato što je svatko od njih dobro poznavao sebe i svoja ograničenja, te prihvaćao osobine i ograničenja partnera. A to je preduvjet za sretan život u dvoje i za prevladavanje bilo koje razlike. Konkretan primjer: on luduje za nogometom i ne propušta ni jednu utakmicu. Ona je rasla uz oca i dva brata koji su nogomet smatrali glupom igrom. Umjesto da proklinje televizijske prijenose utakmica, ona sad mora shvatiti zašto njega toliko zanimaju. Ili se jednostavno pomiriti s činjenicom da je njemu nogomet broj jedan. Važna je razmjena iskustva, a to je moguće samo ako se ne držimo čvrsto svojih preduvjerenja. Ono što uništava mnoge parove je šutnja koja onemogućuje otkrivanje misli, stavova i duševnih stanja drugoga i uspostavljanje dijaloga.
Zašto sam izabrala baš njega?
Što su dublje razlike, to je potrebnije biti maksimalno elastičan. Pitanje koje se svakome nametne barem jedanput jest: zašto sam izabrala (izabrao) baš njega (nju)? Uvijek postoji neki zato koji bi mogao objasniti zašto smo se zaljubili baš u određenu osobu. U partneru, najčešće nesvjesno, tražimo one osobine svoje ličnosti što su u nama samima, no koje smo, iz različitih razloga, potisnuli i sakrili. Ako smo povučeni, a izabrali smo ekstrovertiranog partnera, vjerojatno je to zato što nesvjesno želimo biti nalik njemu i lako sklapati nova prijateljstva. U takvoj je vezi važno izvući korist od njegove otvorenosti jer ćemo se tako promijeniti i sami. S malo tolerancije, razumijevanja i sposobnosti uspostavljanja dijaloga, i najrazličitije osobine, umjesto da se produbljuju, mogu se ublažiti i rezultirati sretnom vezom. I između dvije potpuno različite osobe moguć je sklad.
Prihvatite kritiku
"Uvijek kritiziraš moje prijatelje, nitko ti nikada nije dovoljno dobar, čim se ja zabavljam, tebi postane dosadno i želiš ići kući." Od njega uvijek čujete ovakve, čini vam se, nepravedne kritike? Prije svega, morate zadržati mir. Razmislite, možda ste stvarno netrpeljivi prema njegovim prijateljima. No, ono što je najvažnije, morate naučiti primati kritike. Nemojte ih shvaćati kao optužbe, osobni napad, nego kao povod za razgovor koji će pomoći da se bolje upoznate.
Naizgled nespojive veze pokažu se čvršće no što mislimo, Toliko da nam se nameće pitanje: je zaista neophodno imati nešto zajedničko da bismo mogli živjeti sretno?