Pozadina straha od vezivanja
Prema psihoterapeutima, strah od vezivanja svoje korijene vuče- a gdje drugdje nego u djetinjstvu. Ako dijete iskusi da se ne može povezati s roditeljom na način na koji mu je to potrebno u ranoj razvojnoj fazi (do treće godine), tada se "zatvara u sebe" poput školjke. Dakle, emocionalno distancirani roditelji glavni su krivci, ali i kasnija iskustva u ranoj mladosti i pubertetu mogu potpiriti vatru.
"Ljubavni odnosi mogu nam donijeti veliku sreću i ispunjenost, ali isto tako mogu biti izvor najveće boli i patnje u životu. Svatko od nas donosi određenu “prtljagu” u svoje ljubavne odnose koja utječe na naše ponašanje u njima. Ta prtljaga su obrasci ponašanja koje smo formirali u djetinjstvu, kroz svoja najranija iskustva s našim roditeljima ili primarnim skrbnicima. Ona sadrži niz potisnutih emocija, povreda, trauma i nerazriješenih situacija iz našeg ranog perioda koje u našem tijelu postaju tempirane bombe", pojašnjava Tomislav Kuljiš, naš poznati psiholog, osnivač Centra Prirodno Roditeljstvo i Integralne tjelesne terapije.
"Iako ih na početku odnosa uspješno potisnemo (najlakše u fazi zaljubljenosti i idealizacije), kako odnos traje i u njemu postajemo stvarniji jer skinemo jedan sloj idealizirane maske, počnu se sve češće i brže aktivirati. Njihova aktivacija, te cijeli niz emocionalnih reakcija koji se tada pojavi, od tuge do ljutnje, prepreka su nam da se istinski povežemo sa sobom i sa drugima", zaključuje Kuljiš.
