Sigurno si kad tad naletjela na tu vrstu frajera. Nekoliko izlazaka, super provod, kemija - sve je bilo tu, a onda je princ dao petama vjetra. Možda si bila povrijeđena, ali si zapravo trebala znati da njegovo ponašanje nema nikakve veze s tobom, nego samo s njegovim duboko ukorijenjenim strahom. Postoje ljudi koji se smrznu na spomen veze. Pomisao na to da bi mogli nekoga pustiti u svoj život na stalno ili barem na duže vrijeme u njima budi veću paniku nego ideja da skoče iza aviona. Bez padobrana. Iznad oceana punih gladnih morskih pasa. No, otprilike si shvatila, stvar je prilično ozbiljna. No otkud taj strah od nečeg pozitivnog, uobičajenog i zapravo tako temeljno ljudskog kao što je partnerski odnos?
"Ljubav je poput groznice koja nas preplavljuje, nastaje i nestaje bez ikakvog utjecaja naše volje", piše u svojoj knjizi pod naslovom O ljubavi francuski pisac Marie–Henri Beyle Stendhal. Prema njemu, ljubav dolazi naglo i neočekivano, a jednako naglo odlazi, ostavljajući nas u potpunom kaosu. Kao oluja koja nas dobrano prodrma, sve do temelja. Uz takvu ideju o ljubavi ruku pod ruku ide i strah: kada nas ljubav ostavi na cjedilu, ostaje - pustoš. Svatko želi izbjeći slamanje srca- no kako bi se osigurali od ove velike boli neki ljudi biraju ga radije zaključati. I zauvijek baciti ključ. Čini im se, naime, kako je čak i zaključano srce bolje od onog slomljenog na pola. Tako nastaje ono što nazivamo strah od vezivanja, a evo koje su karakteristike ovog stanja: