Svoje predavanje Šimleša je posvetio razgovoru o naručivanju novih životnih iskustava, primjerice novog posla, partnera ili prijateljskog odnosa. Započeo je ovom rečenicom: “Postoji ta teorija da ćemo ponavljanjem afirmacija svoj um uvjeriti u nešto, a onda će naš um uvjeriti naše srce. To u povijesti čovječanstva nikad nikome nije uspjelo! Mi, ljudi, prekompleksni smo za takvo jednostavno programiranje. Nismo roboti! Ne možemo u sebe samo tako ucijepiti nešto u što želimo vjerovati ili što želimo osjećati.” Važni koraci sastoje se i u pisanju CV-a – ljubavnog, poslovnog ili prijateljskog, ovisno o tome što naručujemo. U njemu bi se trebao naći popis svih uspjeha na određenom području. A tada treba biti uporan u osjećanju svojih ljepota, jer svjesno naručivanje nije nimalo jednostavno.
Jeste li ikad stali pred ogledalo i pokušali sebe uvjeriti da ste predivna osoba vrijedna ljubavi? Ili, možda, ostavljali polovicu ormara praznu za budućeg partnera, odnosno servirali večeru za dvoje, vjerujući da ga tako naručujete u svoj život? Možda samoga sebe, prije važnog sastanka na poslu, u zahodu bodrili samoafirmacijama? Ispisivali listu željenih karakteristika budućeg partnera? Ako ste sve to dosad pokušali, vjerojatno ste i otkrili da, u principu, ne pali!
Samoafirmacije, rekao je Šimleša pred opet prepunom dvoranom, umjetno i na brzinu podižu naše samopouzdanje, no najčešće na samo desetak minuta. Tako ne rastemo i ne razvijamo se. Ne možemo sebi kad smo tužni “narediti” da prestanemo biti tužni i umjesto toga se početi smijati, pojasnio je. Naše srce treba proživjeti tu tugu i ona se treba isplakati. Jednako tako, uvjeren je, nema smisla niti ispisivati karateristike našeg budućeg partnera na komad papira, jer jako često tog partnera zamišljamo ili oponirajući našim roditeljima ili ih preslikavajući, ili pak oponirajući našim bivšim partnerima.
“Jako često, kad razmišljamo o novom partneru ili tragamo za njim, tražimo ono što nismo spremni sami dati. Primjerice, tražimo tolerantnu osobu, ali zapravo želimo da ona tolerira nas”, naveo je primjer i dodao kako nema smisla tražiti princa ili princezu na bijelom konju ako sami nismo princeze i prinčevi. Dodatni je problem, naglasio je, što često te liste zamišljenih partnerovih osobina formiramo a da u sebi istodobno osjećamo da uopće nismo vrijedni takvog partnera.
Većina posjetitelja sinoćnjeg predavanja složila se kako je moguće naručiti nova iskustva, no i kako je to zapravo izuzetno teško. Šimleša je potvrdio taj stav rekavši kako svjesno naručivanje novih, lijepih iskustava uopće nije jednostavno, kao što nije jednostavna većina izvanrednih stvari u životu.
“Svakim svojim djelom, mišlju i osjećajem šaljemo signale narudžbe. Pritom mi se čini pametnim razmisliti o tome što nesvjesno naručujemo. Primjerice, kad svjesno pristajemo na nešto što je ispod naših minimuma, kad idemo kontra sebe, onda naručujemo i da druga područja života idu kontra nas, da se čak i naše tijelo okrene protiv nas, i tako se razbolimo”, naveo je Šimleša i napomenuo kako nitko od nas ne može naručivati sve događaje. “Nekad dijelimo sudbinu kolektiva, pa se i nama dogodi da dobijemo otkaz. Nekad se sudarite u prometu naprosto zato što ste prebrzo vozili. Nisam poklonik hipoteze da se sve stvari događaju s nekim razlogom, kao niti toga da smo privukli sve u našem životu. Nije sve što nam se događa neka kozmička poruka”, pojasnio je.
“Jako često osjećamo da ne zavređujemo ljubav i poštovanje, što je najčešće ‘nasljeđe’ naših roditelja. Tako stvorimo listu karateristika i naš um to ponavlja, ali srce osjeća da ne zalužujemo takvu osobu i onda nastane kaos”, rekao je autor “Ljubavologije”, knjige koja je gotovo godinu dana na listama najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj.
Kako, onda, svjesno naručiti nova izvrsna iskustva? Šimleša je to posjetiteljima objasnio na primjeru naručivanja novog ljubavnog partnera. Kod svjesnog naručivanja prvi je korak koncentrirati se na ono što možemo dati, umjesto na ono što želimo primiti. “Da bismo bili svjesni koliko toga možemo dati, moramo to osvijestiti, mora nam biti jasno da smo premija. To ne znači da smo besprijekorni ili savršeni, nego da smo svjesni svojih ljepota. Koncentiranjem na ono što možete dati, ne samo da ćete naručiti partnera koji će to znati primiti i koji će znati cijeniti vaše ljepote, nego ćete naručiti i partnera koji će znati tolerirati vaše mane, umjesto da ga iritiraju ili frustriraju”, dodao je. Napomenuo je kako biti svjestan svojih ljepota nije stvar uma - dakle, to nije nešto što si ponavljamo kao papige, nego stvar srca. Naše srce treba kontinuirano osjećati da smo lijepe osobe. “Opet, to ne znači da smo besprijekorni, već samo da znamo cijeniti svoju ljepotu”, rekao je.
Drugi je korak napisati svoj ljubavni, odnosno poslovni ili prijateljski životopis, ovisno o tome što naručujemo. Taj se CV piše ponešto drukčije od onih uobičajenih, kad tražimo novi posao. U njemu trebamo navesti sve naše, primjerice, ljubavne uspjehe, čak i za odnose koje smatramo neuspješnima. Naime, jako često imamo dojam da smo neuspješni u partnerskim odnosima zato što su svi ti odnos završili bez onoga “i živjeli su sretno do kraja života”. No ljubavni uspjeh, napomenuo je Šimleša, nije samo veza koja je, primjerice, završila brakom; ljubavni uspjeh je svaki put kad smo uspjeli osjetiti ljubav, svaki put kad smo se uspjeli predati nekome, svaki put kad smo bili iskreni i otvoreni, svaki put kad smo shvatili što ne želimo i kad nismo htjeli pristati na ono što ne zavređujemo…
“Bitno je redefinirati pojam uspjeha! Ako želite običnu vezu, nemojte činiti ništa od ovoga, no ako želite ljubav u vezi, onda je važno da sebe počnete doživljavati kao osobu koja je uspješna u ljubavi i svjesna ljepote koju može dati nekome. Pritom je važno kontinuiramo i uporno osvješćivati ljepote koje nosimo u sebi. Ako nemate dovoljno ljepota za dati, a želite ljubav, onda privremeno zaboravite na naručivanje i vratite se na prvi korak - osvješćivanje svojih ljepota”, pojasnio je Šimleša i još jednom naglasio kako ljubav ne čini samo partnerski odnos, nego svi ljubavni odnosi koje imamo u životu, pa slijedom toga ne stoji niti prilično rašireno uvjerenje kako nismo potpuni bez partnerskog odnosa.
Potpuni nismo samo ako nema ljubavi!
Iduće, deveto predavanje iz ciklusa “Ljubavologija u praksi”, održat će se u srijedu, 2. svibnja, također s početkom u 19 sati, u kinu Europa, a posjetitelji će imati priliku više doznati o odnosu roditelja i djece.
Piše: Tanja Tolić
Fotografije: Robert Halamek