Poznati zagrebački psiholog i sudski vještak Boris Blažinić već je nekoliko sezona jedan od stručnjaka u RTL-ovom showu 'Brak na prvu', a čija nova sezona počinje već 30.siječnja u 21 i 15. Njegova je zadaća među ostalim, pomoći kandidatima odnosno pronaći im partnera i to ne bilo kakvog, već onog pravog, kojem će se naslijepo zavjetovai na vječnu ljubav. Zadaća nije ni malo jednostavna, no stručnjak poput Borisa ponekad zna bolje od kandidata što je dobro za njih.
Na temelju psihoprofila spaja naoko nespojive ljude koji u biti imaju puno toga zajedničkog, ali to se ne vidi odmah. S obzirom na dugogodišnji rad s parovima i njegovo iskustvo u psihoterapiji i psihološkom profiliranju ljudi, ne postoji bolja osoba od Borisa da nam odgovori na nekoliko pitanja koja si je u nekom trenutku života postavila gotovo svaka žena. Primjerice - kako znati da je on onaj pravi, što u partneru tražiti, ali i kako "plivati" u nepoznatim vodama online dejtanja koje je uvelike istisnulo klasične spojeve i romantiku koja ih je pratila.
U RTL-ovom showu Brak na prvu angažirani ste kao stručnjak i vaša je zadaća kandidatima pronaći savršene životne partnere. Po kojem ključu ih birate?
Kod svih reality showova pa tako i ovog, kandidati se prijavljuju na dobrovoljnoj bazi. Najčešće je riječ o osobama koje nemaju problema s time da javnost ima uvid u njihov privatni život.
Kada ih sagledamo po tipu osobnosti, žene većinom imaju tip osobnosti koji možemo zvati “sanjari”. Odnosno, introvertirane osobe koje imaju potrebu biti drugačije: visoko senzibilne iznutra i koje djeluju hladno prema van te su dramatične kad im potrebe nisu realizirane. U vrijeme potrage za idealnim muškarcem, od njega očekuju da upravo one budu u centru njegove pažnje. Ako se njihova potreba za pažnjom ne ostvari, dramatiziraju jer im kod partnera uvijek nešto nedostaje.
S druge strane, muškarci koje privlače ovakve emisije najčešće su tipovi osobnosti koje možemo nazvati 'avanturisti' i 'promotori'. Jedni su veseli, spontani, željni avanture i akcije, hedonisti, ali istovremeno i velika djeca koja teško podnose preuzimanje odgovornosti, a drugi su željni priznanja, statusa i visoko su kompetitivni. U svakom slučaju, to su ekstrovertirani tipovi, visoko uvjerljivi i potencijalno obmanjujući vezano uz sliku koju žele da drugi imaju o njima, a ta je: biti doživljeni kao uspješni muškarci. Naravno da ima i drugih tipova osobnosti, kao na primjer oni koji su u showu u potrazi za ljubavi, kojima je najvažniji odnos, brižnost, pomaganje, oni koji prvo daju da bi dobili. Ima i onih kojima je najvažnija sigurnost, koji traže jakog partnera koji će im biti autoritet, na koga se mogu osloniti, u koga se mogu pouzdati i koji će im davati smjernice. Dragi ljudi, pristojni, poslušni, koji prije svega vrednuju povjerenje i lojalnost. Finalno kvaliteta 'uparivanja' prije svega ovisi o prijavljenim kandidatima i njihovom varijetetu.
Kada su svi kandidati odabrani, izbor kompatibilnog partnera znači u što većoj mjeri zadovoljiti specifične preferencije svakoga od njih (poput fizičkog izgleda, visine, oblika tijela, tipa lica, dobi, mirisnih preferencija), a što je ključno kako bi 'kliknuli' i bili privučeni jedni drugima. Tip osobnosti je ključan za održivost veze, harmoniju odnosa i ispunjenja psiholoških potreba partnera te smo iz tog razloga kod odabira kandidata započeli od takve analize prijavljenih.
Što biste savjetovali svima koji žele pronaći supruga ili suprugu - što je ono najvažnije što treba tražiti u bračnom partneru, a koje karakteristike su manje bitne, ali im možda pridajemo veliki značaj?
Pri izboru partnera prije svega treba poznavati sebe, svoje potrebe, vrijednosti, stil života koji želimo i zaslužujemo. Također trebamo znati gdje su nam granice, što nam je prihvatljivo, a što nije, kratkoročno i dugoročno. Zapravo volim reći kako se trebamo dogoditi nekome da se on/ona dogodi nama, ali se prvo trebamo dogoditi sebi. Treba se čuvati prvog dojma, na temelju kojeg stvaramo svjesno ili češće nesvjesno očekivanje, manje ili više realno i rijetko iskomunicirano. A nerealno i neiskomunicirano očekivanje od partnera vodi razočarenju i povredi. Ako se ponavlja, stvara frustraciju koja se skuplja i s vremenom pretače kao bijes prema van ili tuga iznutra, a u podlozi je strah. Optimisti očekuju pozitivno ili vide ljepotu ruže, ali običavaju previdjeti trnje. Pesimisti se fokusiraju na negativno, odnosno vide trnje i propuštaju ljepotu ruže. Drugim riječima bitno je pri izboru partnera biti pozitivni realist i uvažiti pozitivne osjećaje, ali provjeriti realnost i postavljati pitanja kako bi provjerili osjećaje i spriječili potencijalno razočaranje. U narodu kažu kako ste si složili kravet tako ćete spavati. Najvažnije je u početku graditi povjerenje i poštovanje prema partneru jer je to osnova za ljubav. Zaljubljenost je romantična projekcija pri kojoj ljudi donose odluke na temelju dojma, a da nisu izgradili duboko povjerenje i poštovanje.
Psiholog ste i psihoterapeut, po prirodi posla svakodnevno s ljudima razgovarate o njihovim intimnim stvarima. Možete li nam reći koji su najčešći problemi koji ih/nas muče kada je riječ o romantičnim odnosima, odnosno zbog čega najčešće traže vašu pomoć?
Dvije godine socijalne izolacije i korona su jako utjecale na odnose i mentalno zdravlje ljudi. Nažalost sve više je nesretnih ljudi, razvoda, psihosomatskih bolesti. Ljudi kao nikada prije traže pomoć, nažalost često prekasno - kad obiteljski problemi eskaliraju, kad su već u procesu razvoda, kad im je mentalno zdravlje toliko narušeno da im je potrebna psihijatrijska pomoć i farmakoterapija. Kad govorimo o stručnom savjetovanju glede braka i ljubavnih odnosa ljudi dolaze s različitim problemima od krize u odnosu, kad se stvari raspadaju, ali ima i onih koji unaprijed žele spriječiti produbljivanje krize. Najčešće se ljudi žale na nerazumijevanje u odnosu, svađe, otuđenje jedan od drugoga, frustracije zbog neispunjenih potreba i očekivanja, ljubomore, općeg nezadovoljstva odnosom… Na sreću sve više ljudi dolazi jer se kao par žele još više zbližiti, unaprijediti i produbiti odnos, povećati razumijevanje i međusobnu kompatibilnost i bliskost.
Parovi najčešće žele procijeniti svoj karakter i izraditi komparativni psihoprofil kao „uputstvo za upotrebu“ jedan drugoga koji daje odgovore i nove uvide o tome zašto „skliznu“ u negativna, neproduktivna emocionalna stanja, mišljenja i ponašanja. Nitko nas nije učio kako biti sretan u ljubavi, kako izabrati i zadržati partnera, kako komunicirati, rješavati probleme i konflikte te graditi odnos, povjerenje i poštovanje.
Psihoprofil daje duboko razumijevanje zašto partneri različito doživljavaju svijet, različito misle, osjećaju i reagiraju, kojim životnim vrijednosti teže, što im je uistinu potrebno i koji su kriteriji da bi se osjećali sretno i voljeno. Jer, ako znamo temeljne motive, možemo se dublje povezati i osnažiti jedni druge za rast. U konačnici, usporedni psihoprofili su odličan alat koji će partnerima osigurati da bolje komuniciraju, razumiju se, poštuju i uživaju u međusobnim razlikama.
Živimo u zanimljivim vremenima. Dejtanje se uvelike preselilo na internet pa sada prije, no što se s nekim nađemo na kavi, prvo ga, ne uvijek, ali često, upoznamo virtualno. Što mislite o online dejtanju i kako se postaviti u ovoj sferi romantičnih odnosa? Možete li nam dati nekoliko smjernica kao pronaći onog pravog preko aplikacije? Ili barem suziti izbor i ne trošiti vrijeme i megabajte...
Traženje partnera i virtualno dejtanje ima pozitivnih koliko i negativnih strana. Pozitivno je što se može puno lakše doći u kontakt s potencijalnim partnerom, pogotovo za one starije od 30 godina. Što smo stariji smanjuju se mogućnosti dobiti priliku upoznati nekoga, a kamoli previše birati. Ljudi rade, imaju hrpu obveza, pogotovo razvedeni i virtualno upoznavanje to značajno olakšava. S druge strane negativne strane su duboka razočarenja jer očekivanja od partnera zasnovana na temelju fotografija i dostupnih informacija često nisu ispunjena kad se ljudi konačno fizički upoznaju. Ljudi imaju sklonost uljepšavanja ne samo fotografije, nego i ono što o sebi pišu. Kako bi se smanjio rizik od razočarenja i isključili oni koji vrebaju žrtve iz monitora ključno je što bolje istražiti osobu, postavljati precizna pitanja i kritično razmišljati kako nebi postali žrtva nekog manipulatora, narcisa ili psihopata. U realnom životu znamo koje kvartove ili mjesta izlazaka izbjegavamo, osjetimo odmah s kojim ljudima ne bismo kavu popili, a kamoli nešto više. Traženje i upoznavanje partnera u virtualnom svijetu je kao da tražite partnera na maskenbalu. Zaljubiš se u masku Supermena, a ispod maske je netko sasvim drugi.
A sad da odemo korak dalje. Nakon što su uspješno svladani svi izazovi suvremenog dejtanja, pravi je pronađen, prsten je na ruci, kreće bračni život. Često ćemo čuti da muškarci, a ni žene, nisu što su nekada bili i to je istina. Društvo se mijenja, emancipacija čini svoje, uloge koje su davno podijeljene ponovno su na stolu. Kako se u novim okolnostima, u kojima sve manje postoje "muške" i ženske" uloge, može snaći jedan prosječan muškarac, a kako žena te u konačici imati lijep brak?
Nažalost još uvijek vrijede nametnute predrasude i sterotipovi što su ženski, a što muški poslovi i uloge. Emancipacija je zapravo rušenje predrasuda što bi netko trebao biti ili se ponašati na temelju očekivanja društva. Najvažnije je biti autentičan, iskren prema sebi, bez maski, biti svjestan svojih vrijednosti i darova, ali i svojih slabosti. Kako bi nas drugi poštovali, vjerovali nam i voljeli nas, prvo trebamo poštovati, vjerovati sebi i voljeti sebe. Zapravo nikada ne bismo trebali nekoga toliko voljeti da prestanemo voljeti sebe. Ljudi najčešće ulaze u brak sa naučenim predrasudama i žele oblikovati partnera prema svojim željama potrebama i vrijednostima. Ljubav je kad nekoga razumiješ i voliš onakvim kakav jest, sa njegovim snagama i slabostima i tako potičeš da bude bolje izdanje sebe. Ljubav je čin bliskosti, kad si sposoban biti asertivan, izraziti sebe, svoje želje, osjećaje i potrebe bez da ugroziš sebe i drugu osobu i isto dozvoljavaš partneru. Brak je putovanje u kojem zajedno uživamo, nadopunjujemo se, stvaramo “mi” osjećaj, a da pritom dozvoljavamo da svatko ostane “ja”. U kojem zajednički dogovaramo uloge i gdje svatko radi ono u čemu je bolji i kompetentniji i u isto vrijeme nadopunjujemo jedan drugoga i pomažemo jedno drugome. Nametenje uloga, emocionalne ucjene i vršenje pritiska da se netko promijeni nije ljubav već igre moći.
I za kraj, na čemu osoba na sebi mora poraditi da bi mogla ostvariti kvalitetnu ljubavnu vezu?
Prije svega trebamo poznavati samog sebe, svjetlu stranu i svoju sjenu. Svoje snage i slabosti, duboke potrebe, želje, interese. Trebamo znati što očekujemo od partnera, koja ponašanja su nam poželjna, a koja nikako prihvatljima. Koji stil života želimo i zaslužujemo. Jer ukoliko mi ne znamo što i zašto nešto želimo, drugi će znati, a mi ćemo biti razočarani. Također treba puno razgovarati s partnerom kako bi isto to otkrili o njemu. Nisu dovoljni samo leptirići i biti zaljubljen, ljubav je duboko poznavanje partnera i usklađivanje kako bi plesali isti ples.
Ljubav je spremnost riskirati biti svoj, bez maski, iskren prema sebi i drugome. Biti spreman i sposoban iskomunicirati svoja očekivanja i potrebe partneru, usuglasiti se s njime i dogovoriti stvari, a ne pretpostavljati.
Sve mi više parova dolazi kako bi naučili kako spoznati, obuzdati i oplemeniti sebe i svoj odnos. Kada bolje budete razumjeli jedno drugog i izgradite povjerenje, kvalitetnije ćete rješavati probleme, prilagoditi stil komuniciranja jedan drugome. Kada znate što je kome potrebno i vrijedno, kvalitetnije ćete donositi odluke. Nažalost najviše mi se javljaju parovi kad su im problemi došli do grla, kad im prijeti razvod. Prošle godine smo spasili na desetke brakova, onih gdje su oboje rekli da vole svog partnera, ali da im je postalo nemoguće međusobno funkcionirati. Nažalost kad nestane ljubavi nitko i ništa im ne može pomoći da se stvari u braku poprave.