Kada smo u dugoj vezi ili braku, najnormalnija stvar je da se ponekad pojave problemi i nesuglasice. Parovi često ulaze u konflikte, a kada se to dogodi, često postanu kritični jedno prema drugome, većinom zato što se partner nije ponio na način koji bi možda očekivali. Zato je normalno postaviti si pitanje - očekujem li previše od svog partnera?
Jako puno ljudi zapravo (možda čak i nesvjesno) očekuje previše od partnera - očekujemo od partnera da nam bude partner, otac naše djece, ali i naš najbolji prijatelj, pouzdana osoba od povjerenja i strastveni ljubavnik. Većina nas lako će priznati da niti jedna osoba ne može zadovoljiti sve naše potrebe. Ne očekujemo da nam jedan prijatelj bude sve ili da dijeli sve naše interese, pa zašto to očekujemo od svog partnera?
A ako i ti misliš da možda previše očekuješ od svog partnera, u nastavku smo izdvojile nekoliko načina po kojima možeš prepoznati da se pretjerano oslanjaš na partnera, a koji mogu umanjiti vaše osjećaje ljubavi i ozbiljno naštetiti vašoj vezi.
Pronalaženje tvog dijela koji nedostaje
Mit o srodnoj duši dugo je dovodio do toga da se romantičnom partneru nameću nerealna očekivanja. U današnje vrijeme to može biti preuveličano tehnologijom. Stranice za online dejtanje i pronalaženje partnera mogu promicati neodoljivu predodžbu da u svijetu postoji beskonačan izbor, ostavljajući neke od nas da zaglave u krugu neprestanog traženja. Možemo se nenamjerno naći u potrazi za savršenstvom ili jednom osobom koja može ispuniti sve zamislive kriterije koje smo stvorili u svom umu.
Također, kakve god kvalitete zamišljali da tražimo, mnoga su naša očekivanja tu još iz naše prošlosti. Želimo da nam partner bude onaj dio nas koji nam nedostaje i da nam pruži stvari za kojima smo čeznuli ili koje su nam nedostajale u ranoj fazi života. Stoga smo skloniji imati određena očekivanja ili se osjećati povrijeđenima određenim stvarima koje mogu imati malo veze s našim trenutnim odnosom, a više veze s onima iz naše povijesti.
Kao rezultat toga, mnogi od nas nesvjesno biraju partnere koji nisu u mogućnosti pružiti nam neke takve kvalitete koje tražimo. Tada osjećamo stalnu i poznatu razinu boli ili frustracije zbog toga što naš partner ne može zadovoljiti naše želje i potrebe. Važno je da se riješimo uvjerenja da nas druga osoba mora upotpuniti i da preuzmemo više odgovornosti za vlastitu sreću.
Okrivljavanje i provociranje
Čak i kada odaberemo partnere koji imaju kvalitete koje želimo, većina nas se bori da dosljedno prihvati odnos koji je drugačiji od onoga na koji smo navikli u prošlosti. Stoga možemo okriviti svog partnera, prigovarajući mu ili preuveličavajući njegove mane, kritizirati ga i osjećati se povrijeđeno stvarima koje nam zapravo nisu važne.
Važno je razmišljati o sebi i primijetiti što mi radimo neposredno prije nego što se naš partner upusti u ponašanje koje smatramo najpoželjnijim. Iako je možda lakše primijetiti sve stvari koje naš partner čini krivo, jedina osoba koju možemo mijenjati i kontrolirati smo mi sami. Naša moć da promijenimo dinamiku u našem odnosu leži u tome da izbjegnemo bilo kakvo negativno ponašanje koje bi moglo izazvati neželjenu reakciju našeg partnera. Tek kada preuzmemo kontrolu nad svojom polovicom dinamike, veća je vjerojatnost da će i naš partner učiniti isto.
Zaboravljanje partnerove autonomije
Kad nekoga prvi put upoznamo, znatiželjni smo i želimo saznati tko je on kao zasebna i jedinstvena osoba. Kako se veza razvija, partnera sve više doživljavamo u smislu onoga tko je ili kakav bi trebao biti prema nama. Zaboravljamo da je osoba u koju smo se zaljubili autonomna osoba sa svojim unutarnjim svijetom. Mnogi od nas počinju stvarati iluziju povezanosti i vide sebe kao dio para ("mi") umjesto dvoje ljudi koji se vole ("ti" i "ja").
Kada se stopimo s partnerom, gubimo dijelove sebe koji nas čine onime što jesmo. Ako žrtvujemo važne dijelove sebe kako bismo služili drugome ili tražimo od partnera da učini isto, sam odnos počinje postajati manje uzbudljiv. Obje osobe počinju osjećati ogorčenje, jer, na neki način, zapravo gubimo osobu u koju smo se zaljubili. Partner nam čak postaje manje zanimljiv i privlačan. Kada partnera počnemo gledati uglavnom kroz ono što nam nudi ili kroz odnos, a zaboravimo se zainteresirati za ono što se događa u njemu, ne razumijemo tko je naš partner i gubimo kontakt s njim. Ne poštujemo njegovu autonomiju, a vjerojatno ograničavamo i svoju.
Očekuješ da ti partner čita misli
Mnogi od nas osjećaju se frustriranima zbog partnera jer zamišljaju da bi, kad bi nas "stvarno volio", mogao naslutiti što želimo ili trebamo od njega. Povrijeđeni smo što nas nije nazvao kada nam je bilo važno da se čujemo s njim, ljuti smo što ne zna da se osjećamo loše, a nismo mu ni rekli da smo imali težak dan. Kada kažemo što želimo, možemo se osjećati ranjivo, ali to je često jedini način da nas druga osoba upozna i shvati što nam je važno i kako može biti tu za nas. Moramo biti voljni izraziti svoje želje i potaknuti partnera da učini isto, a ne jednostavno očekivati od partnera da nam čita misli.
Očekuješ da će se tvoj partner brinuti o tebi
Briga jedno za drugoga i podrška neki su od najslađih aspekata veze pune ljubavi, ali kada veza postane nejednaka u smislu davanja i uzimanja, tada nastaju problemi. To ne znači da sve "transakcije" u vezi treba mjeriti ili izjednačiti, ali nijedna veza ne može napredovati ako jedna osoba očekuje da se druga u potpunosti brine o njoj.
Iako partner može ponuditi ogromnu količinu suosjećanja i podrške, ne možemo očekivati da preuzme odgovornost za našu dobrobit. Iako je ljubaznost i nesebičnost prema drugoj osobi jako pozitivna, nitko ne može napredovati ako postoji samo u službi svog partnera, osobito kada ih partner koristi kako bi izbjegao rast ili razvoj. Oba su partnera zadovoljnija kada postoji jednak odnos davanja i uzimanja od jedne odrasle osobe drugoj odrasloj osobi.
