Lijepo i sunčano popodne nas tri prijateljice provele smo uspinjući se na Sljeme, naravno na moj nagovor jer da je bilo po njihovome, sjedile bi na nekom osunčanom “štekatu” kafića i pijuckale tko zna po koji put tog dana, već petu kavu. Ponekad jednostavno nemam živaca za takve stvari, osim što prevrćemo po dosadnim temama, sjedenje duže od sata postaje ubitačno za moju kičmu. Trebalo mi je malo više moći uvjeravanja da ih nagovorim na fizičku aktivnost koja, osim što ima dobru učinkovitost na naše noge i stražnjice, manje pričamo o glupostima, ponekad vodimo zanimljive razgovore koje presjecaju uzdasi od napora jedne od nas: “Čekajte, ne mogu više!”.
“Drage moje,otkrit ću vam tajnu!”, rekla je uzbuđeno jedna od prijateljica tonom koji je nagovještavao da se oslobađa jednog velikog tereta kojeg nosi duboko u sebi.
“Hajde, sigurno imaš ljubavnika! Ha,ha,ha”, uzviknula je šaljivo moja druga prijateljica ne sluteći da je “pogodila u sridu”.
Penjale smo se i nekako mirno čekale da nam prijateljica oda svoju tajnu, i taman kad smo joj htjele dobaciti: “Oteli se više i reci nam”, prekinula nas je i izgovorila u dahu: “Imam ljubavnika!”
Nas dvije smo ostale kao da nas je netko zalio hladnom vodom, gledale smo je sa nevjericom i čekale da još nešto kaže, i ona je nas promatrala sa istom nevjericom čekajući da mi započnemo razgovor. Minuta se činila kao cijela vječnost, na moment smo izgubile pojam o vremenu i mjestu, a izraz iznenađenog lica zamjenila je obješena vilica.
“Kako, zašto, gdje, kada, s kim???”, pitanja koja su lebdjela negdje u zraku, nisu trebala ni biti izgovorena, jer prijateljica je već započela svoju priču. Znale smo da je ona nezadovoljna sa svojim brakom i svojim mužem već dugi niz godina, ali s obzirom da spada u red onih žena koja je jako sposobna učiniti sve i svašta za druge, a malo za sebe, ovo nam je bilo zaista iznenađenje. Vrlo kratko i britko nam sve objasnila, rekla da joj je lijepo, da je to veseli, da se osjeća preporođeno i da konačno nosi donji veš u kompletu nakon mnogo godina.
Totalno sam je mogla razumjeti, nisam joj prigovarala, nisam ni davala mudre savjete, niti je osuđivala. Ova druga prija od šoka nije ništa rekla, a onda kad je uspjela doći do daha, ipak je izrekla neke svoje stavove koji su više bili osuđivački, nego prijateljski. Uglavnom penjanje i spuštanje sa Sljemena prošlo je brže nego da smo ga pretrčali, barem nam se tako činilo. U autu dok smo se vozili prema kući, “preljubnica” je inzistirala na tome da joj kažem svoje mišljenje kao da je na taj način htjela malo utješiti sebe. A ja sam cijelim putem razmišljala o tome što da joj kažem. Nikada u svom životu nisam imala ni najmanju želju prevariti svoga muža, osim u svađama i afektu kada sam takvu prijetnju koristila u krajnjoj nuždi i gotovo nikada nije bila uvjerljiva. Nikada ne bih mogla ući mužu u krevet, a da sam prije toga bila sa drugim muškarcem, to bi bila izdaja. Nikada ga ne bih mogla pogledati u oči, a da on ne bi primjetio. Sve bih to zapravo mogla pod jednim jedinim uvjetom, da ga nisam voljela, a možda čak ni onda. A da je nestala ljubav, ne bih više ni bila u takvom braku jer ne samo da bi lagala njega, lagala bih i sebe. Kad dovoljno dugo lažeš sebi, onda laž postane istina. Razmišljala sam što da joj kažem, imam li ja pravo njoj pametovati, davati joj savjete, a nemam ama baš nikakvog takvog iskustva. S druge strane , nemam je pravo osuđivati jer znam da je u dubini svoje duše, nesretna svojim brakom. Jedino što joj zamjeram što nema dovoljno snage za sebe, da promjeni svoj život.
Šutnja u autu nije bila niti malo ugodna, svatko je bio u svojim mislima, kao da smo pokušavali zamisliti sebe u toj situaciji, kao da smo htjeli izbjeći bilo kakav razgovor na tu temu. Zapravo, nije ona htjela moj savjet, htjela je moje odobrenje za svoj postupak, a ja joj ga nisam mogla dati. Preljub ili prevara je nešto što baš i ne odobravam, nešto što ne bih poželjela nikome. Nekako, mislim da bez obzira na potrošenu ljubav treba biti iskren prema partneru i prema sebi ma koliko to bilo teško. Izlazeći iz auta pred mojom kućom rekla sam joj: “Ne mogu ti pametovati, ne mogu te osuđivati, niti to želim, svatko je odgovoran za svoje postupke i posljedice koje će iz toga proizaći.”
Nekoliko tjedana nakon toga, nazvala me sva u panici da se moramo hitno naći. Ne trebam vam niti govoriti kakve sam sve scenarije imala u glavi dok se nismo vidjeli. Izgledala je užasno, ispačeno i umorno. Pretpostavljala sam da joj je muž saznao za njen preljub.
“Nećeš vjerovati što mi se dogodilo,draga moja!”, rekla je nervoznim tonom.
Gledala sam je u nadi da je neću morati propitkivati i pogađati što joj se dogodilo jer sam slutila, ali preduhitrila me:
“Moj muž ima ljubavnicu! Saznala sam slučajno, ostavio je mobitel u kupaoni dok sam ja sušila kosu, kad je odjednom stigla poruka. Na zaslonu je bilo žensko ime, pogledala sam poruku i sve mi je bilo jasno. Gad!”
Uhvatio me smijeh: “Čekaj, ti za njega govoriš da je gad, a ti radiš istu stvar?”
Umukla je. Znala je da sam u pravu. Njegova prevara ju je pogodila više nego što se moglo zamisliti. Zapravo ni ona nije bila svjesna da će je to pogoditi tako strašno.
Njegov preljub je trajao malo duže od njenog. To je nju još više povrijedilo, ali na kraju se priča završila sa sretnim završetkom. U žustrim svađama, u afektu ona se pohvalila svom mužu sa svojim preljubom. Umjesto da se rastave nakon svega, oni su se pomirili i sada proživljavaju novu romansu, a meni je drago što se nisam uplela u priču, već se sudbina lijepo poigrala sa njima.
Danijela Dvornik
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine