U našoj kulturi ljudi ulaze u brak zbog ljubavi i očekuju da će ta ljubav potrajati zauvijek -ili barem neko vrijeme. Ako osjete da je više nema, pitaju se, čemu ostati u takvoj zajednici? Naime, razvod je danas nešto gotovo uobičajeno. Ne postoji više stigma koju je nekoć donosila odluka o rastavi, stvari između bivših partnera rješavaju se pravno mnogo lakše i vrlo je mala vjerojatnost da će djeca biti jedina u školi ili vrtiću koja prolaze takvu obiteljsku situaciju. Osim toga, u dobu interneta lakše je nego ikad pronaći novog partnera pa ni drugi brak danas više nije nikakva rijetkost.
U Hrvatskoj je u posljednijh nekoliko godina pao broj razvoda – ali je pao i broj sklopljenih brakova. Prema posljednjoj statistici, čak četvrtina djece rađa se izvan braka, a ljudi i sve kasnije stupaju u brak. U Americi je situacija slična, a prema tamošnjim statistikama, osobe koje su u braku većinom su sretne u svom bračnom životu – što se objašnjava time da su imale više prilike i vremena pronaći pravog partnera. No, što je zapravo sretan brak? Mogu li sretni brakovi biti međusobno potpuno različiti? Ako je vjerovati stručnjacima, mogu.
Naime, prema Thomasu Henricksu, profesoru sociologije na Sveučilištu Elon, četiri su osnovna tipa braka. Prema njemu, najbolji od svih zapravo je kombinacija sva četiri načina bračnog života, a sasvim je moguće da se brak tijekom godina transformira iz jednog tipa u drugi.
POGLEDAJ VIDEO: Što znači živjeti u trenutku i kako to ostvariti u svakodnevici?
Radni brak
Ova vrsta braka temelji se na praktičnosti. Za mnoge, brak je zahtjevan posao koji postaje još i teži jednom kad dođu djeca. Najčešće su oba partnera zaposlena, a slobodno vrijeme ispunjeno im je obavezama oko doma i djece. Supružnici su 'partneri na radu', skupa žongliraju između radnih mjesta, dječjih potreba i kućanskih poslova. Oni su kao kapetani broda koji uspješno plovi.
Opasnost za ovakvu vrstu braka nastaje kad se 'skrene s kursa plovidbe' – na primjer, kad djeca odrastu i napuste roditeljsko gnijezdo ili kad se promijeni ekonomska situacija u zemlji pa obitelj odjednom zapadne u financijske probleme. Ovaj brod tada će neminovno početi tonuti.
Ritualni brak
Mnogi od nas identificiraju se sa svojom ulogom supruge ili supruga. Ta je titula nešto što nam je vrlo važno i čini veliki dio onoga što jesmo. Kad dobijemo djecu, ulazimo u uloge roditelja, a kasnije i bake ili djeda. Ritualni brak temelji se na našim ulogama koje imamo u odnosu na druge članove naše obitelji – riječ je o jednom mikrosvijetu u kojem svatko radi ono što mu je zadano.
„U tom je malom svijetu bezbroj je dogovora i pravila… Rutine nam daju osjećaj da je svijet posložen u neki red. Pomažu nam znati tko smo“, pojašnjava Henricks.
Opasnost leži u tome što se ove rutine mogu narušiti pa čak i sasvim prekinuti. Naime, moderna su društva okrenuta ka promjenama, a ovo osobito vrijedi za mlađe generacije koje žude za onim novim i drugačijim. Ovaj impuls u jednom će trenutku prevladati i 'ptičica će odletjeti iz kaveza'. rušeći samo temelje ritualnog braka.
Razigrani brak
Ova vrsta braka ona je koja se idealizira u serijama, filmovima i u TV reklamama. Supružnici su uplovili u bračnu luku, ali i dalje se ponašaju kao da dejtaju. Isprobavaju nove stvari skupa, putuju, izlaze... Sve se vrti oko toga da im bude zabavno - samo u paru. Ako bračni život nikad nije dosadan i nema predvidive rutine, kako išta može poći po zlu?
„Opasnost razigranog braka leži u stalnoj potrazi za nečim novim, a užitak je često površan i ne ispunjava. Teško je stalno pronalaziti nova uzbuđenja. Koliko zapravo puta možemo putovati u Grčku, zamijeniti radnu ploču u kuhinji ili kupiti kajak?“, pojašnjava Henricks.
Jedno je rješenje u tome da se nađe novi partner za pustolovine. Ali održavati stalnu svježinu ovakvog životnog stila poputno je nemoguće.
Komunalni brak
Naša kultura počiva na ideji da je brak sveti sporazum između dvoje ljudi koji podrazumijeva međusobnu podršku i dijeljenje intime. To znači da stupanjem u brak napuštamo naš prethodni život u kojem smo bili orijentirani samo na sebe i da od sada u obzir uvijek uzimamo i drugu osobu. U tako zvanom komunalnom braku supružnicima je prioritet zajednički provedeno vrijeme, bez obzira na to rade li skupa nešto smisleno ili jednostavno sjede jedno podred drugoga u tišini. Za razliku od razigranog braka u kojem se preferiraju stimulirajuće aktivnosti, kod ove vrste braka najvažnije je povezivanje.
No, problem je što u tome ljudska priroda nije niti stabilna, niti je nepromjenjiva. Osobe u takvom braku mogu početi privlačiti stvari koje njihove partnere ne zanimaju. Također, intima u komunalnom braku nije zaštićena od toga da postane utabana i predvidiva pa će partneri postati zainteresirani za nove osobe koje će im dati osjećaj da su 'ponovno živi' i autentični.
