U počecima interneta prva stvar koju su IT-ovci, inženjeri ili kako bismo već nazvali te male bogove zaslužne za stvaranje virtualnog svijeta, napravili jest da su osigurali znatiželjnom narodu da preko World Wide Weba komunicira i širi svoju mrežu poznanstava, ali i poveća vjerojatnost da će pod a) s nekim završiti u krevetu, stvarnom ili virtualnom i pod b) upoznati srodnu dušu. Internet je upravo zbog interaktivne prirode postao sjajna platforma za zadovoljavanje jedne od temeljnih ljudskih potreba, potrebe za ljubavlju i/ili razmnožavanjem. Budući da potražnja definira ponudu, najednom su niknule mnoge online stranice koje su postale toliko popularne da su čak i Hrvati, mahom tradicionalisti, otvarali svoje profile na Iskrici i sličnim mrežama. Istinabog, te stranice za upoznavanje iz nekog su razloga negativno utjecale na imidž pojedinca, pa bi se većina u potragu za svojom polovicom uputila tek u kasnim noćnim satima ili obitelji i prijateljima tajila da uopće posjeduje profil, misleći valjda da će tako ispasti nedovoljno ‘kul’ ili sposobnima da uspostavi fizički kontakt punim imenom i prezimenom, a ne skrivajući se iza virtualnih nadimaka poput Macan ili Zvončica. Poznajem čak pet parova, od kojih su tri završila pred oltarom, a koji su se upoznali putem Iskrice. Samo su rijetkima rekli pravu istinu o svom upoznavanju, a ostalima su pričali bajke o susretu na kros-utrkama ili sudbonosnoj čagi u noćnom klubu. No Iskrica nije potpirivala ljubavne plamene u srcima domaćih korisnika. Čak se i pomama za inozemnim inačicama ispuhala nakon nekoliko godina. Pozornost virtualnih surfera privukle su društvene mreže koje su dijelom preuzele ulogu servisa za upoznavanje seksualnih ili životnih partnera.
Međutim, ako je suditi prema trendovima sa Zapada, stranice/aplikacije poput OKCupida ili Tindera (posebno njega) zaslužne su za novi val virtualnog ‘mečmejkerstva’.
Tinderevolucija
Popularnost tih novijih verzija Iskrice svijet je podijelila u dva klana: jedan koji proklinje takav način upoznavanja jer ubija ljubav i narod pretvara u kukavice te drugi koji je i dalje uvjeren da su odnosi na takvim platformama imitacija stvarnog života i da služe tome da Marku olakšaju put do Milice. Tinder je trenutačno najpopularnija aplikacija na svijetu za to jer s nevjerojatnom, čak brutalnom lakoćom spaja parove. Registrirani korisnici za potencijalne se partnere odlučuju klizanjem prsta po ekranu pametnog telefona (engl. swipe). ‘Svajpaju’ li ulijevo, to znači da im se korisnik ne sviđa; s korisnikom čiju su fotografiju ‘svajpali’ udesno rado bi izašli, popili piće ili ga odvukli u krevet. Ako taj korisnik također ‘svajpa’ udesno, Tinder ih spoji, odnosno može početi njihovo dopisivanje. O tome koliko se korisnicima svidio taj prilično pragmatični način potrage za partnerima, svjedoči statistika: svaki se dan ‘svajpa’ nevjerojatnih 1,5 milijardi puta i od 2012. do danas spojeno je gotovo 11 milijardi parova. Aplikacija ima više od 50 milijuna korisnika, a 40 posto dolazi ih iz SAD-a. Desetak milijuna aktivno je svakog dana, a gotovo 80 posto pripada generaciji milenijaca (rođeni od početka osamdesetih do novog milenija). Unatoč toj praktičnoj prirodi Tindera i tome što se sviđa velikom dijelu korisnika jer se ne osjećaju odbijenima (aplikacija ih obavijesti samo ako i druga strana pokaže interes, ‘svajpa’ udesno), neki Homo sapiensi jednostavno ga preziru. Preziru cijelu tu 2,4 milijarde dolara vrijednu industriju ‘online datinga’ jer je, prema njihovu mišljenju, lišena svake ljudskosti i topline, ljudska bića svodi na fotografiju u divovskoj bazi podataka.
Apokalipsa odnosa
Tako je, primjerice, Vanity Fair izdao članak u kojemu Tinder krivi za apokalipsu starih dobrih spojeva i, naravno, svega onoga što im prethodi. Kako je to slikovito opisao, ‘dok se otapaju polarne kape, a na Zemlji prijeti šesto masovno izumiranje vrsta, neviđeni se fenomen, gotovo istrebljenje, događa i u seksu i odnosima’. Prema njemu, klasični će spojevi zbog online aplikacija u ljudskim životima biti prisutni koliko i dinosauri. Kako bi opravdao tu tezu, časopis navodi izjavu znanstvenika iz Insituta Kinsey Justina Garcije koji je istraživao spolnost i reprodukciju da je u tijeku velika transformacija ljudskih odnosa. Prva se dogodila prije 10 do 15 tisuća godina kad je ljudska populacija minimizirala migracije i počela se kućiti na ograničenome geografskom području. Tada je stvoren koncept braka kao svojevrsni ugovor između muškarca i žene koji od tog trenutka dijele imovinu i skrb nad potomcima. Druga faza u razvoju ljudskih odnosa, tvrdi Garcia, događa se upravo sada, u vrijeme procvata interneta. Sve do prije nekoliko godina ljudi su partnere upoznavali neposredno ili s pomoću prijatelja ili obitelji. Naravno, to se događa i dalje, ali sve više ulogu posrednika preuzima internet pa, zapravo, pojedinac ne mora imati drugi socijalni kontakt da bi upoznao partnera, dovoljni su mu pametni telefon ili računalo i internetska veza. No evolucija u partnerskim odnosima ne događa se samo zbog novih platformi na kojima se narod upoznaje nego i zbog toga što te nove platforme sa sobom nose nove načine komunikacije; transformiraju sadržaj koji izmjenjuju partneri, bilo oni homoseksualni ili heteroseksualni,.
Dakle, mijenja se ponašanje, a i stajalište koje pojedinac ima o, recimo, ševi bez šlica, sintagmi koju je u svijet popularne kulture uvela književnica Erica Jong. Sugovornici Vanity Faira bez zadrške su govorili o tome kako je današnja komunikacija neusporediva s onom od prije samo deset godina, a kamoli s viktorijanskim romantičnim pismenim udvaranjima. Preciznije, muškarac će ženi bez ikakve zadrške i fige u džepu poslati poruku: ‘Hoćemo se ševiti?’ i na jedno ‘ne’ samo prijeći na novoga komada koji se krije iza nekoga slikovitog, vrckavog nadimka i fotošopirane slike.
Ostatak teksta pročitajte OVDJE.
Izvor: Lider.media
Foto: marcolm/Freedigitalphotos.net