Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije.
U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja...
Nikada nisam skrivala da volim rad na ovom portalu. Osim što smo dobra ekipa i imamo ugodnu radnu sredinu (i najbolje čitateljice na svijetu) ovdje često ima priliku isprobati brojne kozmetičke novitete. Tako je u našu redakciju nedavno stigla i jedna crna kutijica s mini proizvodima kozmetičkog brenda koji nam do sada nije bio baš poznat. Upravo zato nitko u redakciji nije baš inzistirao da upravo ona bude ta koja će ih isprobati. Kutijica je dospjela u moje ruke, a ja sam na internetu pogledala o kakvom se brendu radi...i ostala potpuno "paf". Jer u tom sam trenutku shvatila da u rukama zapravo držim kozmetiku vrijednu oko 1850 kuna. Ti mali testerići od 30 ml (za sprej), 15 ml za kremu i po 10 ml za tretman oko očiju i serum koštaju gotovo 2000 kn, a ondje nema niti 100 ml proizvoda sveukupno.
Riječ je o Diamond kolekciji španjolskog branda Natura Bissé (koji je dostupan u beauty concept salonu „My beauty time!“ i Poliklinici Milojević u Zagrebu) koji je osnovao Ricardo Fisas 1979. godine u Barceloni s namjerom da proizvodi njegu za lice tijelo utemeljenu na znanstvenim istraživanjima i usmjerenu ponajprije na proizvode protiv starenja kože. Do danas obožavateljice ove kozmetike postale su brojne svjetske slavne zvijezde.
Upravo su me ovi proizvodi potaknuli da se zapitam isplati li se zaista skupocjena kozmetika, odnosno opravdava li visoka cijena kvalitetu proizvoda?
Poznato je da su žene najbolji potrošači, a oko nas svuda nalaze se proizvodi na koje možemo trošiti novac. To posebno vrijedi za kozmetiku – industriju koja se stalno širi, i koja uvijek pronalazi svoje kupce. To se odnosi i na kozmetiku koja košta tek nekoliko kuna, ali i onu za koju treba iskeširati i nekoliko tisuća.
Mogu li se uopće jeftiniji i skuplji kozmetički proizvodi (kremice, maskare, ruževi, puderi...) uspoređivati po kvaliteti? Dobijemo li ovdje zaista onoliko koliko platimo? Isplati li se dobrano olakšati novčanik ili tekući račun za Dior, Chanel ili čak i one brendove za koje možda niste niti čuli, a čiji se proizvodi kreću oko nekoliko tisuća kuna poput 3LAB, Clé de Peau Beauté, Orlane, Le Métier de Beauté, Rodial ili Natura Bissé koji je ovdje poslikan... Prema ovima je i slavni La Mér pristupačan. (Ujedno, očito je da skupocjeni brendovi vole koristiti "é".)
Pronaći efikasnu kozmetiku koja zaista vrijedi onoliko koliko ju platite može biti prilično težak zadatak, osobito jer nas sva svih strana bombardiraju reklamama i pametnim marketingom u kojem se obećavaju brda i doline (ili barem peglanje tih borastih brda i dolina na našim licima). Ako spadate među žene koje si mogu priuštiti odvojiti nekoliko tisuća kuna za kremu od 50 ml nemate tih problema, no ako spadate u većinu koja to ne može, a opet žele pronaći nešto dobro i kvalitetno za sebe – vjerujem da ste se i vi zapitali isplati li se odvojiti nešto malo više novca za neki kozmetički proizvod.
Garantira li viša cijena veću kvalitetu? A što je s takozvanim drogerijskim brendovima koji imaju sve veću kvalitetu proizvoda za pristupačne cijene? Po meni za neka sjenila, lak za nokte ili maskaru i slične proizvode zaista se ne isplati davati nerazumne svote jer imate toliko dobrih proizvoda i po veoma pristupačnim cijenama. Oko njege kože i krema za lice još sam podijeljenog mišljenja jer često su (iako ne i svaki puta) skupe kreme koje sam imala prilike koristiti zahvaljujući ovom poslu bile zaista dobre...
Natura Bissé Diamond kolekcija mini pakiranja vrijedni oko 1850 kn
Što zapravo plaćamo?
Kada potrošimo puno novaca za neki skuplji proizvod, mi očekujemo vrhunsku kvalitetu i lijepo pakiranje, sve u jednom. Skuplji proizvodi znače puno kvalitetnije sastojke i sofisticiraniju tehnologiju proizvodnje, zar ne? U svemu što sam o ovome čitala, a čitala sam puno kako bih istražila ovu temu, to nije uvijek slučaj. Osobito jer velike kozmetičke kompanije "pod sobom" imaju više brendova koji variraju od jeftinijh do veoma skupih. A nije niti tako čudno da ti brendovi istu formulu, koja se pokazala uspješnom, samo prepakiraju, ili je minimalno promijene, za neki drugi brand. Ili ako je riječ o "prepakiravanju" za jeftiniji brend – izostavi se neki skupocjeniji sastojak (i uopće nije nužno da taj sastojak ima velik utjecaj na kvalitetu proizvoda ali je skup – poput kavijara, ekstrakta bisera, zlata i slično), no baza (koja je zapravo ta koja njeguje) ostaje u potpunosti ista.
Možemo to usporediti s kolačem. Ako imate biskvit koji svi vole, a određena kompanija ga radi s kremom od skupocjene čokolade, onda je ta krema prepoznatljiva za taj brend. No, vi još uvijek možete koristiti taj biskvit za neki drugi kolač s nešto jeftinijim dodatcima (ili čak jeftinijom čokoladom) – a bit će jednako ukusan.
Ono što se najčešće plaća kod skupljih proizvoda je "elegancija" formule. Primjerice kvalitetni silikoni – koji olakšavaju nanošenje kreme i čine je ugodnijom za kožu. Ako u drogeriji kupite hidratantnu kremu koja nema sastojak dimethicone primijetit ćete da je ljepljiva i teško se razmazuje.
Sastojaka koji mogu učiniti da krema djeluje luksuznije ima mnogo, no to ne znači da je i sama krema veoma značajno kvalitetnija nego nešto jeftinija krema. Osim toga, skuplje se mogu plaćati i samo ime brenda, miris, pakiranje, jača pigmentacija (kod dekorative). Jako puno skupocjenih brendova to radi – ima svoje jeftinije drogerijske verzije koje su u svojoj osnovi iste kao i skupocjene.
Sad možete pomisliti – "Ja toliko skuplje plaćam kozmetiku samo da bi imala ljepše pakiranje, miris ili lakše razmazala kremu??" Stvar ipak nije toliko jednostavna. Skuplji, high end brendovi često u svoje proizvode dodaju specifične sastojke ili zaštićene formule/ mješavine sastojaka koji su patentirani i ne možete ih nigdje drugdje (u drugom proizvodu) pronaći. I, da, iako ponekad ti sastojci ne djeluju značajno, veoma često oni mogu imati značajan utjecaj na povećanje kvalitete proizvoda. No, ključna riječ je "mogu" – a ne "moraju" ili "stvarno imaju". Uz to, kada je riječ o tim specifičnim zaštićenim formulama krema brendovi ne moraju otkriti što točno ide unutra – drugim riječima može biti 90 posto voda i samo 10 posto aktivnih sastojaka.
Kako onda ustanoviti isplati li se platiti više za neki proizvod? Jedan je da potražite dokaz da neki proizvod zaista funkcionira, odnosno potražite nezavisna klinička testiranja. Nažalost nikada ne možete biti sigurni jesu li to zaista bila nezavisna, odnosno neplaćena, istraživanja. Drugi je da online potražite iskustva i mišljenja drugih žena o tim proizvodima.
Treći je da se sami malo educirate i naučite nešto više o sastojcima koji zaista funkcioniraju te ih znate prepoznati u sastojcima proizvoda. Kod krema, primjerice, dokazano je da retinol, vitamin C i E te peptidi imaju utjecaj na ljepotu i odgađanje starenja kože. I zapamtite - popis sastojaka uvijek ide redom od najveće zastupljenosti u proizvodu prema najmanjoj. Dakle, potrebno je obratiti pozornost na sastojke, imaju li ono što je vama potrebno i u kolikoj mjeri.
713 kuna na mom dlanu (15 ml) - krema od 50 ml na Harrods.com košta 2378 kuna
Moje osobno stajalište je da ima odličnih proizvoda i među jeftinijom ali i skupljom kozmetikom. Još uvijek ne mogu prežaliti kremu poljskog brenda Soraya (med i mlijeko) koja mi je bila fantastična, no sada je ne mogu nigdje više pronaći - a bila je smiješno jeftina, možda nekih dvadesetak kuna. Sada pak koristim Biotherm Blue Therapy Accelerated kremu koju bi većina prosječnih Hrvatica svrstala među skuplje kreme s obzirom na to da je koštala oko 500-tinjak kuna. Zašto koristim tako skupu kremu? Jer sam isprobala već neke druge stvari od ovog branda i gotovo sve mi je odgovaralo jako dobro, pa sam željela isprobati i ovu. Štedjela sam i priuštila si je. I prilično mi je dobra. Ali, recimo, za maskaru, sjenilo ili lak za nokte ne bih nikada potrošila više od nekih stotinjak kuna (a i to sam još jako puno rekla) jer mislim da ima zbilja odličnih proizvoda za tu cijenu.
Sve se svodi na to da pronađete ono što odgovara vašoj koži. I, naravno, vašem novčaniku jer treba znati da ima i kod nas žena kojima nije nikakav problem izdvojiti i preko 1000 kuna za kremu ili neki drugi kozmetički proizvod. A ako si to može priuštiti, zašto ne? Vi bijelu košulju možete kupiti u H&M-u ili C&A, možete je kupiti u Max Mari ili Armani Exchange, a možete kupiti i neku ultra fensi Fendi ili Gucci košulju – a ako si možete priuštiti Gucci - zašto ne?
Ono protiv čega sam u potpunosti je pritisak da se moraju posjedovati high-end proizvodi ili pritisak da se "ima sve što drugi imaju". Skupa kozmetika ne znači uvijek visoku kvalitetu i toga moramo biti svjesni!
Koliko vi izdvajate novca za kozmetiku? Koliko biste bili spremni platiti za dobru kremu za lice?
By: Not Everyone's Cup of Tea