Iako se ekonomije zbog pandemije korona virusa polako, ali sigurno urušavaju, mnogi ljudi već sada osjećaju ekonomsku krizu, a tisuće su izgubile i posao, biznis za Netflix, HBO ili Amazon Prime nikada nije bolje išao. Ljudi su zatvoreni u svojim domovima, pa vrijeme krate gledajući serije i filmove, a svako malo internetom se proširi vijest kako je ova ili ona serija genijalna i pravi „must see“.
Tako ovog proljeća nakon bizarnog „Tiger Kinga“ imamo priliku pogledati još jednu kontroverznu miniseriju koja je doista po mnogo čemu neobična. Naravno, radi se o „Unorthodox“, Netflixovoj miniseriji od četiri nastavka koja je snimljena gotovo u cijelosti na jidišu.
Ova neobična priča prati djevojku Esty, 19-godišnju Židovku koja je odrasla u ultra-ortodoksnoj zajednici Hasida u New Yorku u četvrti Williamsburg, a koja odluči pobjeći od svoje obitelji, muža i povijesti te potražiti sreću ni manje ni više nego u Berlinu, gradu koji simbolički za njezinu zajednicu predstavlja razaranje, smrt i veliku tragediju. Esty tako iza sebe ostavlja svoj dogovoreni brak, baku, cijelu zajednicu, ali ne i svijest o vlastitim korijenima, porijeklu i vjeri te po prvi puta u životu otkriva kako je to biti doista slobodna.
Temeljna na autobiografiji Deborah Feldman, ova je njemačko-američka koprodukcija iznjedrila vrlo zanimljivu televizijsku priču koja, unatoč ponekim manama, uspijeva zadržati pažnju gledatelja sva tri i pol sata koliko sveukupno traje. Razotkrivajući velikoj većini građanstva misteriozne običaje i rituale jedne od najzatvorenijih zajednica svijeta, Hasida, ova je serija zaintrigirale tisuće diljem svijeta.
Kao prva Netflixova produkcija na jidišu, „Unorthodox“ je zahtjevala iznimno puno rada na detaljima, mnogo statista, posebne stručnjake iz same hasidske zajednice, govornike jidiša koji je u biti jezik u nestajanju, te obilje bogatih kostima i rekvizita. Osim što ju je bilo tehnički zahtjevno napraviti, radi se o kompleksnom spoju perpektiva i tema poput one kako je to biti Židov u Njemačkoj, kako se pomiriti s prošlošću Holokausta, kako pronaći svoj glas u autoritarnoj zajednici koja ne dopušta individualnost itd.
Iako joj mnogi zamjeraju relativno negativan prikaz Hasida, te upozoravaju da bi ova serija mogla potaknuti samo još jači antagonizam spram manjinskih zajednica kao što je ona ultra-ortodoksna židovska u New Yorku, s druge pak strane drugi napominju kako je „Unorthodox“ odličan ilustrativni prikaz pojedinačnog bunta spram stege i okova iznimno religiozne i tradicionalne zajednice koja svoje članove zapravo bez pitanja tretira tek kao brojke, tek kao pomoć u ostvarenju višeg cilja, bez obaziranja na njihove želje i prava.
Kontrast modernog i tradicionalnog, sekularnog i religioznog u ovoj je seriji doveden do ekstrema i to upravo kako bi se što vjernije prikazala razlika života osobe odrasle u ultra-ortodoksnoj religijskoj zajednici i osoba odrasle u liberalnom, suvremenom Berlinu. Odgovor na pitanje može li se to dvoje podnositi i živjeti u suživotu najbolje je da pronađeš sama, a ako se odlučiš za gledanje ove serije jedno je sigurno – malo ćeš se šokirati, dosta naučiti, a potencijalno ćeš steći i uvid u to koliko smo svi mi odrasli u relativno slobodnim društvima i zajednicama u biti privilegirani.
„Unorthodox“ je definitivno zanimljiva miniserija kakvu još nismo imali prilike vidjeti, ali ima i svojih mana. Polarizirani pogled na stvari, na trenutke blago trash gluma i neuvjerljivi, gotovo karikirani likovi i njihove reakcije oduzimaju od ukupne vrijednosti serije. Ipak, kada kritiziramo „Unorthodox“ treba imati na umu i kako su glumci i glumice u ovoj miniseriji većinom dosta neiskusni, a i sam scenarij obiluje blago neuvjerljivim scenama što im nije olakšalo posao.
No, jasno je zašto je priča o mladoj djevojci koja odluči pobjeći od doma i osloboditi se brojnih pravila kojima je bila podvrgnuta odmah požnjela veliki uspjeh u redovima feministica, koje su uvelike i izreklamirale ovu miniseriju kao vrijednu pažnje. Ova priča o potrazi za slobodom, vlastitim identitetom i borbom s demonima iz prošlosti tako će ti sigurno zaokupiti pažnju, ali te na trenutke može i ostaviti pomalo iziritiranom ponašanjem protagonista s kojima se doista rijetko tko od nas u Hrvatskoj može poistovjetiti.