Volim rano ujutro uz kavu slušati radio i skrolati po društvenim mrežama, pročitati vijesti, naletjeti na istraživanje poput ovog koje su proveli Britanci, a govori o tome što žena ne bi trebala s obzirom na dob. Dobro sam se nasmijala!

Od kad se rode, žene nešto trebaju. Trebale bi prohodati prije od muških pelenaša, ovladati tutom (kahlicom) prije od njih, progovoriti također. Ovo posljednje nam najbolje ide!

Kad se na more mora, nije fora

Kolumna jedne žene: Odmor na godišnjem odmoru? Malo sutra!

Kada krenemo u školu trebale bismo biti pristojne, poslušne i tihe, dopadljive, prekrižiti noge kada sjedimo u suknji, biti uredne i počešljane, redati petice. Naravno svako to trebalo bi ima i svoje ne bi trebalo, koje je nešto oštrije pa kaže - curice ne smiju psovati, ne smiju se tući, ne smiju ovo, ne smiju ono.

Kad odrastemo lista se samo nadopunjuje, trebanja postaju moranja kako bi se očuvao brak, odgojila djeca… Muškarci od prvog dana ništa ne moraju. Štoviše, rađaju se unaprijed opravdani i dobrodošli (sin je sin, a kći je dite). Ako šute kao ribe do treće godine ili pune pelene, konstatirat ćemo da je to tako kod dječaka, sad će oni, evo samo što nisu - sa svime malo kasne, curice su jednostavno naprednije. One će kada odrastu držati četiri kuta kuće.

Žene moraju znati kuhati. Možemo mi govoriti što god želimo, ali ručak se neće skuhati sam. On pritom živi u blaženom neznanju - što ne zna, ne mora, čak i ako se ne tiče uvjetovano rečeno, ženskih kućanskih poslova. Ako ne zna promijeniti žarulju (a ima i takvih) ili popraviti vodokotlić, za njega ćemo reći da nije vješt s rukama i pozvati majstora. Nije sramota. Zašto isto tako ne pozovemo kuharicu? Jer je sramota. Zamisli da za ručak zaželi sarme, a ti ih ne znaš smotati pa angažiraš kuharicu. On dolazi doma, ti sjediš na kauču i čitaš Ženu.hr, a teta u kuhinji završava ručak.

Da se razumijemo, čast iznimkama. Ima sjajnih muškaraca koji ne moraju, a znaju i žele i onih koji moraju jer su ih okolnosti na to prisilile pa sjajno odrađuju sve zadatke stavljene pred njih.

No, s obzirom da nas je priroda naoružala vještinama koje su potrebne za preživljavanje s muškarcem, sva ta trebanja i ne padaju tako teško. Jednostavno smo sposobnije od njih i ako mi nećemo, nitko drugi neće. No, što reći na ono britansko istraživanje s početka teksta?

Kaže, žena ne bi trebala nositi minice iznad 35. godine, a tajice nakon 45. Štikli bi se trebala odreći u 51., a duge kose u 53. Štoviše, ako je tvoj frajer niži od tebe ili jednako visok, štikle bi trebala okačiti o klin i prije kako mu ne bi stvarala komplekse.

'Alo, stani malo!

Kolumna jedne singl žene: Frajeri su izgubili kompas!

Zanimljivo je da prema britanskoj studiji žena se u bikiniju smije brćkati čak do 47. godine, dok su kožne hlače neprimjerene već nakon 34. Znaš što je najtragičnije? U istraživanju su anketirane samo žene, njih 2000. Same sebi namećemo te gluposti! Pa tek sam u 35. počela nositi minicu! Do tad sam bila iskompleskirana zbog svojih nogu, koje su, usput rečeno, jedne sasvim obične noge. Nisu mi se sviđala bedra i koljena, celulit. Ljeti sam čeznutljivo gledala u cure koje su furale ultra kratke traperice i zavidjela im jer im nije vruće. Glupača! Planiram minicu nositi sve dok se toliko od starosti ne smanjim pa mi ona sama ne dođe do koljena. Procjenjujem da ću tamo negdje s 80 ponovno nositi suknje do koljena, ali i kožne hlače za koje još uvijek nemam hrabrosti.

I dok se, uslijed brojnih egzistencijalnih trebanja, opterećujemo i glupostima poput duljine i boje kose, duljine suknje, materijala hlača, dvodijelnog ili jednodijelnog kupaćeg kostima, muškarci se bez majica i bez kompleksa talasaju svud oko nas, ne brine ih kapacitet trbuha kojije puno veći od kapaciteta pluća i podsjeća na pivsku bačvu. Ni ćelavost ih više ne brine (problem su pretvorili u prednost istraživanjima koja su pokazala da manje kose znači više testosterona, odnosno muškosti). Njima je s godinama sve bolje u njihovoj koži i vrlo vjerojatno je to jedan od razloga zbog kojega starenjem, navodno, i atraktivnije izgledaju. Drugi je da nisu fizički i psihički istrošeni. Živjeli su u neznanju koje se s razlogom naziva blaženo. Što god nisu znali, ona je obavljala umjesto njih. Imali su žensku logistiku kroz čitav život - mama, žena, kći, sestra. Sve se mi zaštitnički postavljamo i brinemo za svoje dečke jer oni eto ne znaju kako.

Jedan, ali bijedan

Kolumna jedne žene: Možeš ti puno bolje

Čak i žargonski naziv za ženu upravo je riječ koja određuje čitav njezin život - treba! Zato ne krati dugu kosu, ne prikrivaj sijede ako ti je to prevelika obveza, ne odriči se odjeće koju voliš jer navodno nije primjerena tvojim godinama, kupaj se u dvodijelnom kupaćem i sa 70, sunčaj taj lijepi trbuh, tetoviraj se kad se oslobodiš straha od igle pa bilo to i u 80-ima kada te istrenira dijabetes, nosi kožne hlače, radi što želiš, zaslužila si onda kada si se rodila sa svim onim trebanjima koja će te dočekivati kroz život.

Jedino što nikada ne bi trebala je nositi teške vrećice, torbe, žuljeve i bezvezne frajere. Teške vrećice i torbe iskrivit će ti kralježnicu, žuljevi pokvariti dan, a bezvezni frajeri bespotrebno komplicirati život. Trebi poput tebe takvi ne trebaju!

Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije žena.hr