
Kolumna jedne žene: Svijet dejtanja i zakoni džungle

Dejtanje u kasnim 30-ima i 40-ima pa i 50-ima dostojno je dokumentaraca vrhunske produkcije. Trebalo bi povući kamere iz afričke divljine i sibirskih pustopoljina i instalirati ih na strateška mjesta urbaniziranog svijeta - u urede, barove, restorane, ulice, parkove, na plaže, u hotele, automobile, sobe. Pustiti lavice iz divljine da predahnu i fokusirati se na životinje na dvije noge.
Ponekad zavidim svojim udanim vršnjakinjama. Sretno udanim, mislim. Ima i takvih. Iako u malom broju, u što sam se uvjerila na vlastite oči, nakon što sam prekinula dugogodišnju vezu. Naime, kada s ruke nestane prsten, frajeri to tumače kao zeleno svjetlo na semaforu, na kojem umjesto figure pješaka u hodu, stoji: "Slobodno uleti, odmah i s najglupljom mogućom forom, na sve padamo", a oni koji ulijeću vrlo često su u brakovima sa ženama koje misle da su sretno udane.
Poudavale su se u 20-ima, nakon fakulteta, i svijet izlazaka ostavile iza sebe u vrijeme dok su u njemu još vladala određena pravila, a frajeri bili još uvijek pristojni i sramežljivi, zaljubljeni samo u jednu i odlučni da s njom provedu ostatak života. No, taj ostatak života s godinama se smanjuje baš kao i rate stambenog kredita koji otplaćuju. Iz mjeseca u mjesec raste glavnica (i samo to u kući raste), topi se kamata, troše se njezini živci i njegova ljubav. Taman kad otplate stan, vrijeme je za raspodjelu imovine i razvod jer zaista nema smisla da ostatak života provedu pod istim, netom otplaćenim krovom.
S godinama svi podivljamo, a osobito oni pušteni s lanca ili pak oni koji su i dalje sputani okovom od bijelog zlata na kojem stoji ugraviran datum jedne rujanske subote od prije 15-ak ili 20 godina. Takvi traže svaku priliku za diskretni flert, puni su komplimenata, uvlače trbuh dok prolaze, mirišu jednako intenzivno kao i tinejdžeri, no umjesto Axeom sada se špricaju Diorom.
U danim okolnostima trebalo bi pronaći nekoga normalnog, nekoga slobodnog, nekoga tko nije previše istraumatiziran i ima živaca. Za mene. Uh… ne bih mu bila u koži!
Dejtanje u ovim godinama izgleda kao Olimpijada. Ostvarili smo normu - iskustvo je tu, djeca iz prethodnih brakova i supruge također - što aktualne, što bivše. Svi smo napucani, nabrijani i u najboljoj formi. Za doručak jedemo smoothie od borovnica, spiruline, banane, proteina i kolagena (da se prepadneš!), bogatstvo ostavljamo na skupe suplemente i probiotike - jer imunitet i mladost leži u zdravim crijevima, borimo se s cigaretama i noćnim obrocima. Pogledaš li kroz one goleme staklene stijene teretana, vidjet ćeš kako u njima većinom 40-godišnjaci pumpaju mišiće, a i na utrkama dominira upravo ta dobna skupina ljudi. Cilj je biti najbrži i najbolji, osvojiti medalju. One fore o tome da je važno sudjelovati - zaboravi.
Frajerima je bitno ne otići kući praznih ruku, udomiti ga već večeras, dok ćemo mi ipak stati na loptu i otići doma iz te džungle solo, uz prijedlog da se ovih dana nađemo na kavi ili ručku i trijezne glave, nakon što dotičnog promotrimo na dnevnom svijetlu, odlučiti što dalje. No, on uglavnom nema vremena za nas neodlučne. Život je jedan, a on sad živi onaj ostatak ostatka što mu je ostao nakon razvoda. Mala, hoćeš ili nećeš! Ovaj frajer ne pita dvaput (i ne može dvaput)! Iako, dvaput je dvaput!

Nevidljivi SPF stickovi: Nova generacija zaštite od sunca bez bijelog traga

Najbolji recepti za domaći sladoled od pistacija - od klasične verzije do veganske verzije

Stradivarius oduševljava ljetnom kolekcijom sandala i natikača - donosimo favorite
