Znaš što ne volim? Ulete preko fejsa. Po prirodi posla puno sam na društvenim mrežama, odnosno Facebook mi je na računalu stalno upaljen i zbog toga se neprestano zelenim na messengeru. Po svemu sudeći, frajeri to tumače kao zeleno svjetlo za ulet.
I dok smo nekada trebale zatreptati okicama, nasmijati se, dati im jasno do znanja da su nam zanimljivi ne bi li ih ohrabrile da nam priđu, danas kao signal oni doslovce tumače - signal! Hoću reći, dovoljno je da imamo internetsku vezu i da smo online kako bi krenuli u akciju. To je valjda u njihovom svijetu znak da ih, u najmanju ruku, ovog trena želimo u svom krevetu.
Dok sjedim raščupana i nenašminkana za radnim stolom, u izlizanoj staroj majici, oni me valjda vide sređenu i usamljenu za šankom u nekom kafiću, kako ih dozivam poput sirene (morske). Ma ne bi se ni na vatrogasnu žalili.
Pišem tekst o probavnim problemima koje uzrokuju ljetne viroze, a u desnom kutku ekrana iskaču mi poruke. Jedan bi samo pozdravio, drugi se referira na zajedničke Facebook prijatelje, treći je oduševljen jer volimo istu hranu (vidio je na nekoj fotki na fejsu), četvrti sav "vrckav" baca aluzije na seks i kaže kako se jednostavno ne može sudržati da mi ne kaže kako imam dobro dupe (?!), peti diskretno šalje srce… Šta da radim s ikonicom srca frajera kojeg nikad u životu nisam vidjela? A niš... zanemarim i nastavim s enterovirozama...
Najaktivniji su od devet do pet, kad radim. Kad većina ljudi radi. Ne bi bilo ništa bolje ni da je u drugo doba dana, ali ovako me to dodatno frustrira. Prvo, smetaju mi, a drugo - koji im je k…? Imam osjećaj da dok im kolegice za susjednim stolovima ispunjavaju ekselice, dovršavaju projekte, odrađuju svoj i njihov posao - najčešće za manju plaću, oni ulijeću nepoznatim profilima na fejsu, valjda u nadi da će im cure za koje pretpostavljaju da se kriju iza njih, još večeras dati (umjesto na košarci, vjeruju, večeras će zakucati negdje drugdje).
Ok, neki nisu baš toliki optimisti pa za početak očekuju samo fotku. Naravno, svoju šalju samoinicijativno. Znaš na što mislim. Ne fotkaju oči. Kad bi se njih pitalo, uredski bi zahodi imali kutak za fotkanje, po uzoru na one Instagram cornere… Uređeno bi bilo kao u Muzeju iluzija, gdje se sve čini puuuuuno većim, no što zaista je.
Messenger pecaroši strateški su pozicionirani u uredima. Njihova računala okrenuta su prema zidu, a ne prema prolazu. Zavaljeni su u uredske stolice, dok im trbuh kipi preko hlača. Aktivni su od devet do pet jer su na poslu opušteni i, gle ironije, nemaju što raditi pa zamaraju žene diljem Hrvatske i svijeta. Kući ih nerijetko čekaju supruga, klinci, ljubimci. Njih će okačiti na svoje profile i ne sluteći koliko je degutantno kada uz ikonicu u messengeru na kojoj su pas, žena i dijete iskoči fotka organa koji je to dijete napravio. Fuj!
Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije žena.hr