Ima tome već sigurno više od deset godina kada mi je jedna gospođa, bilo su joj tada 82 rekla: Bolje sam, nego loše kumpanjan. Kada to kaže žena u poznim godinama, treba joj vjerovati bez imalo sumnje i podpitanja. Bez obzira na golemu generacijsku razliku, bila mi je prijateljica s kojom sam mogla o svemu pričati. Poznavala sam je odmalena i kao djetetu bila mi je strašna pomisao živjeti solo poput nje. Štoviše, do prije par godina taj mi životni aranžman nije bio prihvatljiv. Nije imala ni djece ni muža, odnosno muževi su odavna bili pokojni.
Za prvog se udala iz ljubavi, no, kako to biva, emocije zaslijepe razum i jedno pogrešno "DA" pomrsi planove, zakomplicira život i umjesto sretne obitelji s puno dječice, prostre stol za jednog. Uvijek kada je pričala o njemu, kao da je svoju životnu grešku nastojala ublažiti time što je naglašavala kako je imao prekrasne plave oči i izgledao kao glumac. No, nakon dva desetljeća prekinula je agoniju od braka u kojem joj je zbog njegove sklonosti kocki čak i život bio na kocki te krenula svojim putem. Imaj na umu da su to bile kasne 60-te, vrijeme u kojem žene nisu tek tako mogle ostavljati svoje muževe. No, teški trenuci iznjedre i ponešto dobro, a radi ravnoteže u svemiru, život nagradi. Nju je nagradio spoznajom koliko je jaka, snalažljiva i samodostatna, izvukao i podastro pred nju svaki atom snage kojim raspolaže. Krenula je dalje, odlučna da više nikada neće pasti na lijepe plave oči. I nije.
Drugi put se udala iz praktičnih razloga. Njemu je trebala domaćica, njoj krov nad glavom. Taj je brak, reći će, funkcionirao kao švicarski sat. Za par godina pokopala je i drugog muža. Ja sam je znala otkad je sama i uvijek sam se pitala je li joj teško živjeti tako. Dobila sam odgovor kad sam joj jednom prlikom kukala o svojim ljubavnim jadima. Rekla mi je onu rečenicu s početka teksta. To je izreka koja je jako živa u Primorju i Istri, a znači: Bolje sam, nego u lošem društvu. Tada sam prekidala dugogodišnju vezu i imala sam osjećaj da mi se cijeli svijet ruši i da ću krenuti njezinim stopama, što me još uvijek strašilo.
Pitala sam se što rade samci kad dođu s posla, kako odlaze solo na vjenčanja prijatelja i obiteljska okupljanja, čemu se vesele ljudi bez djece ili oni koji nemaju u planu djecu? Pomisao da udomim mačku jednako me strašila kao pomisao na moju staru prijateljicu koja već desetljećima sama gleda poslijepodnevni program i ide leći u 21 sat. Čak sam nazvala frendicu (vršnjakinju) koja je solo oduvijek, odnosno vrlo, vrlo rijetko ima dečka, i kroz suze ju pitala što ju veseli. Prizor kao iz komedije Woodyja Allena. Sjedila sam tada u kadi punoj sapunice, slušala neku glazbu i ridala suze pa uhvatila u ruke telefon, nazvala njezin broj i jecajući ju pitala što ju veseli u životu, čemu se raduje tako sama? Rekla mi je čaša finog crnog vina nakon posla. Vjerojatno je pritom prevrnula očima, no znala je koliko sam jadna pa me saslušala do kraja i strpljivo mi odgovorila.
Još sam jače briznula u plač od očaja jer mi se odgovor činio vrlo besmislen u odnosu na prve dječje korake ili na unuke jednog dana. Mislim da sam u tom periodu kadu mogla napuniti suzama.
I onda sam u jednom trenutku jednostavno nadošla. Točno se sjećam kada. Kuhala sam si ručak i uhvatila se kako se trudim da bude fino baš kao i kada kuham za nekoga drugoga. Postavila sam stol i nimalo mi nije smetalo što je prostrt samo za jednoga. Natočila sam si čašu kvalitetnog vina i sjetila se razgovora iz kade od prije par mjeseci. Shvatila sam da mi je sasvim dobro u vlastitom društvu. Ništa se izvana nije promijenilo, no unutra sam se posložila kao puzzle.
Kroz moj je život otad prošlo zanimljivih muškaraca koji su bili zainteresirani za parni sustav, ali nikada mi opcija nije bila vezati se samo zato da ne budem sama. Često se sjetim riječi moje stare prijateljice: Bolje sam, nego loše kumpanjan i vodim se tom mudrom krilaticom. Unutarnji mir najveća je vrijednost koju možeš postići i nema boljeg osjećaja nego se kod kuće zaista osjećati kući bilo da se u tvom kućanstvu plaća voda za jednoga ili za vas petero.
Ako si među onima koji su odabrali samački život ili trenutno živiš sama i čekaš onog pravog, sretan ti Međunarodni dan samaca koji se obilježava, gle ti slučajnosti,na Martinje! Dvostruki razlog da nazdraviš finom kapljicom!
Istina, režije su skuplje ako si solo, kredit je samo na tebi, nema nikoga da zove hitnu usred noći, zagrli te nakon horor filma u sitne sate pa moraš spavati s upaljenim svjetlom, a na prijateljičinoj svadbi umjesto partnera pod mišicom stišćeš pismo torbicu. No, sjeti se samo koliko je lijepo doći kući, a da ti nitko ne kvoca jer si se zadržala nešto dulje, no inače, a onda ti još počne prigovarati zbog cipela koje si kupila ili ručka koji još nije ni započet... Ne pristaj na ništa manje od najboljeg ti singlice vrijedna!
Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije zena.hr