Imam kolegu koji ima "savršen" tajming za uredsko čavrljanje. Šuti pola smjene, čak nas i ignorira, a onda oko 14 sati, kad se približe rokovi, on ustaje u redakcijsku šetnju. Ruke istegne visoko u zrak pa ih prekriži na leđima, kao umirovljenik kad izađe u đir po rivi nakon ručka. Hoda od stola do stola i razgovara, malo s ovim, malo s onim. Ima prodoran glas pa ga je nemoguće ignorirati. Spašava ga šarm. Drag je i dobar, na njega se ne mogu ljutiti. Eto ga, dogegao se do mog stola. Podižem glavu s ekrana, vidim otvara usta. Imam na ušima slušalice, ton pojačan kako bih neutralizirala Sašu, no on je uporan. Ako ga ne čujem potrudit će se da ga vidim. Skidam slušalice, uz komentar kako uvijek "ubode" pravo vrijeme, no moja rečenica preklapa se s njegovim pitanjem što da kupi ženi za rođendan. Time danas razbija glavu i lijepo je što je pažljiv. Ili je voli ili je se boji ili oboje. U svakom slučaju sve nabrojano dobro je za njega. U razgovor se uključuju i ostale kolegice.

Okači krpu o klin!

Kolumna jedne žene: Kako bi svijet izgledao kada bi žene proglasile štrajk?

Jedna predlaže cvijeće, Saša odgovara da joj je cvijeće poklonio lani, druga savjetuje da se isprsi i pokloni joj nešto što zaista želi, bez obzira na cijenu pa bio to snažni parni čistač ili one naušnice koje gleda u izlogu zlatarne kraj pekarnice već mjesecima. Saša bespomoćno diže bradu prema nebu i kreće kiša razloga zašto to nije dobra ideja. "Jooooj pa ne mogu tako, imaju i djeca rođendan. Svi su rođeni u par dana, bankrotirat ću!". Nadovezujem se u šali da je tome sam kriv, što nije bolje planirao kad ih je radio i pitam ga zašto je ne sluša? Opet se izvlači na djecu, odnosno kako ih on zove, dijete i bebu. Kaže, stalno se deru pa ne čuje ženu. Naravno da mu se ne sviđa ni ideja o tome da je odvede na večeru. Također zbog djeteta i bebe. Kome će ih ostaviti na čuvanje? Pelenaši bome mogu ljude izbaciti iz cipela. Život okrenu naglavačke tako da redakcijska šetnja i ćakula postanu odmor za dušu i tijelo. Kaže on meni, hajde ti piši kolumnu na ovu temu, a ja ću je pročitati. Rekoh, dobro.

Moja ti

Kolumna jedne žene: Ženska prijateljstva su hrana za dušu

Pokloni puno govore o odnosu između dvoje ljudi. Barem mi se tako čini. Kada stvari među njima funkcioniraju, kada su protočne i pokloni su savršeni. Naravno, to nema nikakve veze s njihovom materijalnom vrijednošću, već s međusobnim razumijevanjem. Ako nekog slušaš te si aktivni sudionik njegove ili njene svakodnevice, ne možeš promašiti pri darivanju. Jednostavno, zajedno dišete, njegove potrebe su i tvoje potrebe, a isto tako i želje. Što god pokloniš bit će dobro. No, kada stvari krenu nizbrdo ili dođe do zasićenja, ni rođendani nisu što su bili. Ona se ljuti jer joj je on poklonio usisavač, a htjela je prostirku za vježbanje. Kaže, odlučio se za usisavač jer se žalila da onaj stari više ne vuče, pokazujući joj da je sluša kada mu nešto govori. Pritom je bio na akciji, što on smatra dodatnim plusom, a ona još većim minusom. Ona pak misli: "Na meni štedi i još mi nabija na nos da ne čistim dovoljno! Meni treba usisavač?! Što ga nije sebi kupio?". To bi bio poklon za rođendan koji bi je razveselio. Da kupi usisavač i odredi dane u tjednu u kojima će usisavati stan. Ne treba to biti zauvijek, par mjeseci ili barem tjedana sasvim je dovoljno. Eto originalnog poklona, dečki. Kupite usisavač (osobito ako vaše domaćinstvo žudi za novim), uz njega joj poklonite bon na kojem piše kako se obvezujete na usisavanje u narednih šest mjeseci te kitu cvijeća i na konju ste. Samo usisavač nikako nije dobra ideja. Samo poklon bon na kojem stoji tvoje vrijeme i angažman itekako je, ali sam usisavač nije.

Onaj sobni bicikl nisam bezveze spomenula. Imam prijateljicu koja ima muža koji je neprestano pokušava popraviti. Ja bih poludjela. I ona ludi, no prekomplicirano je da ga sad reklamira. Garancija je istekla (ipak su tu djeca, krediti, a na koncu i emocije) pa se uči živjeti s njegovim manama. Ode ponekad psihologu ili na piće s kolegom kojemu se jako sviđa pa napuni baterije za iduću rundu kod kuće. Uglavnom, za okrugli rođendan je zaželjela sobni bicikl, on joj ga nije htio kupiti jer, kako kaže, ne bi ga vozila, već bi stajao u sobi i glumio skupu vješalicu. Možda je i u pravu, no to uopće nije bitno. Docira joj umjesto da joj ispuni želju. Ponaša se prema njoj kao da je dijete koje treba preodgojiti, a ne odrasla osoba koju bi trebalo ozbiljno shvatiti i prihvatiti sa svim njezinim vrlinama i manama. Nije disciplinirana poput njega, no svi koji ih znaju složit će se da je puno ugodnije društvo od njegovog, vrlo živopisna i draga osoba. Za rođendan joj je umjesto željenog sobnog bicikla poklonio hipnoterapiju za odvikavanje od pušenja. Bon nikada nije iskoristila jer se grozi hipnoze. Ispada da bi joj više vrijedio sobni bicikl čak i ako glumi vješalicu. On, pak, ne razumije da dobrim dijelom igra ulogu u njezinoj nikotinskoj ovisnosti jer joj stalno nameće nekakav pritisak. Čini mi se da nije svoja otkad je njegova, a izgubiti sebe, nastojeći živjeti po tuđim očekivanjima, šteta je koju je teško sanirati.

Možda bi joj upravo sobni bicikl pomogao da se ostavi cigareta. Nakon što isti iznosi odjevne kombinacije za sva četiri godišnja doba, vlasnica bi na Fejsu oglasila: "Prodajem sobni bicikl u odličnom stanju, korišten samo za odlaganje odjeće. Najbolje mu stoje ljetni komadi". Njezin bi muž u tom trenutku rastavio bic, isto kako ga je lani sastavio. Spakirao ga u kutiju i u svojim snažnim rukama spustio do dvorišta kupcu koji je došao po njega, također za rođendan svojoj zakonitoj (ovaj je malo mudriji od prethodnika pa kupuje polovni). Vratio bi se u stan, zagrlio ženu i pitao može li iduća sprava koju će staviti u spavaću sobu biti neka nestašnija od sobnog bicikla. Njoj ne bi došlo da zapali jer on ne bi rekao: "Jesam li ti rekao?" - likujući jer je bio u pravu kada je govorio o sudbini ovog rođendanskog poklona te bi se na koncu pokazalo kako je toliko željeni bicikl bez guma, ispunio svoju ulogu i vrijedio svake kune. Naravno, da bi došlo do ovakvog filmskog scenarija, njezin bi muž trebao doživjeti prosvjetljenje i prestati biti s...nja.

A ti Saša, ako si imao strpljenja i došao do kraja teksta, slušaj ženu i ne poklanjaj joj ono što misliš da je dobro za nju, već joj pokloni ono što ona želi pa bila to, po tvom mišljenju, i najveća glupost koja postoji. S obzirom da si je ove godine "zbog djeteta i bebe" propustio slušati, skuhaj ručak koji će je dočekati kada dođe s posla, usisaj pod i daj joj pusu. Na koncu, jedino se broji ono što je iz ljubavi.

Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije žena.hr