Uz kavu ujutro imam običaj skrolati po fejsu. Nije neka romantika niti nešto što bi preporučili psiholozi, svećenici i životni treneri, odnosno svi oni koji brinu o našem psihičkom i duhovnom zdravlju, ali tako je, kako je. Tekovine novog doba uzele su maha i rijetko tko se budi uz inspirativno štivo, omiljenu knjigu, vježbe disanja ili istezanja. Podružim se već oko sedam s facebook frendovima, čestitam rođendane, lajkam i šeram pa krenem u novi radni dan, glave pune nebitnih informacija.

Vladavina minusa

Kolumna jedne žene: Black friday iliti pomrčina u novčaniku

Da bi trebalo zaista poslušati pametnije i ostaviti mobitel na punjaču pa u miru piti kavu, uvjerila sam se neki dan kada mi je sin frendice iz srednje škole poslao zahtjev za prijateljstvo. Gledam u fotku buntovnog 15-godišnjaka i mislim si kad je prije odrastao i trebam li pitati njegovu mamu dozvolu da ga prihvatim za frenda (ako uopće želim da se tamo neki klinjo iščuđava nad mojm postovima o prekrasnoj prirodi i zove me babac. Jer što sam drugo iz njegove perspektive, nego gospođa u godinama) pa me k'o mokrom krpom ošine spoznaja o tome koliko imam godina. Neki dan sam napunila 40. Bila je subota, baš sam se osjećala fantastično. Nekako ushićeno. Odlučila sam, za razliku od prethodnih, ovaj rođendan proslaviti u revijalnom tonu, što znači da sam dosad već imala dva tuluma te je još jedan ostao za idući vikend. Naravno, sve po epidemiološkim mjerama. Fešta mi se i nije me briga kakvo će biti stanje na računu na kraju mjeseca. Treba ponekad računovođu u glavi poslati na godišnji i uživati. Uvijek nekako na kraju ipak završim u plusu, a ako ulazak u peto desetljeće nije povod za slavlje, ne znam što je.

Taman sam tamo gdje je bio glavni junak Meše Selimovića, kada je ovaj sjajni Bosanac pisao roman Derviš i smrt, no ne osjećam se dramatično kao on koji kaže: "Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje…". Sjećam se kada sam kao 18-godišnjakinja prvi put čitala tu knjigu i osjećala golemo olakšanje što nemam 40 godina. Žalila sam sve one koji imaju toliko, a ako pritom još nisu bili oženjeni, udani i imali djecu mislila sam zalud im život. I evo me u 40., upravo u aranžmanu koji sam u mladosti smatrala prestrašnim. Smijem se svojim mladenačkim strahovima i iskreno, ne osjećam se baš nešto ni staro ni jadno ni promašeno. Bilo bi mi draže da sam roditeljima ispunila želju, ali za to se pobrinula moja mlađa sestra pa imaju unuka. Ona uvijek uskoči kada gori pod petama.

Možda sam dosad mogla puno više napraviti, ali gdje bih stigla da krenem u analize koje, za razliku od mog bankovnog računa, nikako ne mogu završit u plusu? Nema smisla uspoređivati se ni živjeti po onom "što bi bilo kad bi bilo". Tako je kako je i dobro je.

Ok, pred ogledalom mi ruke ponekad automatski krenu zatezati lice pa gledam u sebe Kineskinju. Nedavno sam čula i za pojam spuštenih kapaka i shvatila da su moji upravo takvi. No, dok vidim ispod njih, dobro je. Kad kažu sreća se nalazi u nama, čisto sumnjam da misle na filere i botoks te ostala neinvazivna čudesa na špricu kojima je cilj izbrisati godine. Prije bih rekla da se tu radi o dobrom odresku, tatarskom bifteku ili ekstra skupom konjaku koji mi je poklono tata. Naravno da sam njime nazdravila ulazak u peto desetljeće. Da bih u sebi pronašla sreću, prvo ju u sebe moram unijeti ili uliti. Vrlo jednostavno. Ne trebaju mi za to life coachevi s početka teksta. Radije ću (u ovom trenutku) novac potrošiti na hedonizam i na taj način nahraniti duh, a bome i tijelo.

Signal je signal!

Kolumna jedne singl žene: Zeleno na messengeru - zeleno za ulet

Istina, za razliku od mene mlade, ova ja kada kupuje kreme bira one na kojima piše da peglaju prve bore, no i dalje ne daje previše love za njih. I taj niz tuluma koji je odlučila organizirati za rođendan, samo su puka želja za izlascima. Nije bila vani, ne pamti, a ako i dogovori neko piće, vodi računa da je to najkasnije u 20 sati. Jer je već sat vremena iza toga jednom nogom u krevetu. Gleda triler, pije čaj. Ono što ju tješi i uvjerava da je ipak još uvijek mlada je činjenica da kada ode na tu cugu u osam, komotno može naručiti kavu. Kofein joj ne smeta i spava kao beba. A isto tako još je uvijek u stanju zaružiti do jutra i stoički se nositi s posljedicama neprospavane noći (koga laže?! U stanju je zaružiti, ali oporavlja se minimalno dva dana).

A što se tiče djece, ne čini joj se ni malo odbojnom mogućnost da bude pomajka nekoj klinki koja je vršnjakinja onog malca s fejsa koji frendice traži među generacijom njegove mame, naravno samo ako joj je tata zgoditak na lotu. S obzirom da je već ovoliko čekala pravog frajera, na manje ne pristaje. Sasvim joj je dobro samoj. Čak je i mlade dečke na poslu koji su nedavno došli kao pojačanje u sportsku redakciju, odlučila ne ispravljati kada joj kažu "vi". Taj autoritet koji je stečen godinama, a ne zaslužen trudom, ima nešto toliko slatko u sebi.

Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije zena.hr