„Cross Dissolve“ Nine Iris Bešlić na izložbi T-HTnagrada@msu.hr

Nina Iris Bešlić je Zagrebačka umjetnica čije područje umjetničkog djelovanja uključuje slikarstvo, crtež, instalacije, objekt, reciklažu i eksperiment. Pohađala je srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu, a 2004. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na jedanaest samostalnih i dvadesetak skupnih izložbi i festivala u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je jedne nagrade i nekoliko pohvala i potpora za likovno stvaralaštvo. Uz to je pokretačica umjetničko-dizajnersko-reciklažnog projekta Recycle&Wear, kreativnog prostora koji ujedinjuje likovnu umjetnost i reciklažu odbačenih materijala u produkciji umjetnina.


Zbog čega ste prijavili svoj rad na natječaj THTnagrada@msu.hr, što ga čini posebnim?

Sukladno propozicijama natječaja, procijenila sam da rad  „Cross Dissolve“ sadrži zahtijevane elemente, to jest, sintezu različitih izričaja i tehnika. Kao akademska slikarica u umjetničkom stvaralaštvu, preferiram prostor i različitost materijala, naspram slike na plohi. Tako je i ovaj rad prijavljen na natječajnu izložbu, sinergija različitih materijala i tehnika; spoj dijapozitiva, akrilnog stakla, rasvjete i papirnatih piramida složenih u drvenu kutiju, koja predstavlja kuću ili dom. Prikazi scena, vođeni su idejom različitih perspektivnih planova, prozirnošću materijala i fluidnosti prikazane scene, obučenu u nevidljivu emociju. Scene na dijapozitivima su fokusirane na momente koje sve manje uočavamo u suvremenom društvu, prisutnu toplinu i intimnost koja povezuje ljude. Neobičnost ovoga rada je u tome, što integrira suvremeni hladan izraz s toplinom i sentimentom doživljaja, što je u isto vrijeme velik u formi i minijaturan u izrazu, a opet velik u doživljaju.

Koje su prednosti natječaja poput THTnagrada@msu.hr za promociju umjetnika?

Natječaj THTnagrada@msu.hr je dobar za umjetnike, jer tematski želi prikazati suvremenu raznovrsnu produkciju, otvara vrata svim medijima i tehnikama. Također, promocija umjetnika kroz nagradnu izložbu je reprezentativna i nastoji se što više predstaviti rad odabranih umjetnika kroz razne kanale komunikacije. Mnogi umjetnici koji su izlagali na ovoj izložbi dobili su šansu da se više čuje za njihov rad. Mislim da je natječaj dobar i da bi ih trebalo biti više. Iako smo mala država imamo jako puno umjetnika, a svi oni trebaju naći svoje mjesto pod suncem.

Što vas je inspiriralo da postanete umjetnik? Što vam predstavlja najveći izazov pri stvaranju novih djela?

Kad razmišljam o tom pitanju i inspiraciji, ne mogu se sjetiti da me baš nešto konkretno inspiriralo. Odrastala sam u obitelji u kojoj je bilo akademskih slikara i gdje se išlo na izložbe i u kazališta. Predmet likovna kultura, oduvijek sam voljela, čak sam išla na dodatnu nastavu i imala podršku svojih profesora. To je dio mog odrastanja, pa slijedom i prirodan put odabira. Ponekad imam osjećaj da je struka mene odabrala, a ja sam samo slijedila intuiciju. Tako mi se čini i s radovima. Dođu mi zamisli i ja ih trebam realizirati, koristeći sva svoja znanja i resurse. Dok stvaram uvijek se upuštam u teme ili medije koji su drugačiji od onih prethodnih. Najveći mi je izazov realizirati kompleksnu ideju koju sam zamislila. Onog trenutka čim osjetim vještinu u ruci skliznem u nešto novo kako bih zadržala svježinu stvaranja i isprovocirala novi izazov. Mogla bih reći da je okosnica mog rada nestalnost, slojevitost i eksperimentalnost.