Božićni domjenci - kojeg li veselja…

Kad se rade zabave u poslovnom okruženju, one mogu biti fantastične, ali i prava noćna mora

Božićni domjenci - kojeg li veselja…

Već od sredine studenoga svi su shopping centri puni blagdanskih ukrasa, svjetlucave girlande vrebaju nas iz svakog kuta, kao i kuglice za borove, raznorazne biljke, kolači... Drugim riječima euforija je već odavno počela. Doduše dio te euforije ove godine su pregazili izbori, no budući da je ta saga završila, svi smo se okrenuli Božiću i blagdanima. Grad je ukrašen, kobasice i kuhano vino čekaju gladne i promrzle prolaznike, štandovi s poklonima i suvenirima spremni, i sad još samo preostaje preživjeti božićne domjenke u firmama. E, a to je posebna priča...

Obično se jedna mudra glava sjeti da bi trebalo imati domjenak, onda se sastane vijeće mudrih glava i debatira kojih tjedan dana hoće li raditi jedan domjenak za zaposlene, pa posebno za partnere, ili će ih sve zajedno strpati na jedan party jer ionako partnere treba netko zabavljati, a i širi se duh prisnosti, povezanosti i sljubljivanje za buduće poslove. I onda se mudre glave slože da će biti jedan party, a dežurna žrtva kreće u potragu za adekvatnim prostorom, ali gle već je sve zauzeto. No dobro, pronađe se i prostor i sad počinje mozganje broj 2: poslovni pokloni – što pokloniti partnerima, koji su od njih nama nešto poklonili, kako napraviti kategorizaciju poklona jer nije isto predsjednik Uprave neke važne banke i Štef iz špedicije zar ne? Ali ako poklonimo nešto Marici, referentici iz xy firme – našeg dobavljača, što ćemo pokloniti Jozi, Maričinom kolegi koji je dva puta uskakao kad je bila frka; je li to ista kategorija ili ne?

Složit ćete se da su ovo doista „veliki“ problemi… :) E, kad se to sve dogovori kreće saga dalje – kulturno umjetnički program – hoće netko pjevati, ili karaoke, ili nagradne igrice, ili govor od tri sata, ili, ili i ili…

Pričala mi jedna kolegica kako su organizirali party u jednom restoranu – za zaposlenike – kao svečana večera i budući da je bila ženska ekipa, direktor im doveo stripera. Možete zamisliti užasa kad se jednoj kolegici ispod stola pojavio striper i stavio joj glavu u krilo. Da je to meni napravio mislim da bih sasvim spontano isprobala koliko mi je vilica oštra. No, to nije bilo sve, kad se iskobeljao ispod stola zaplesao je jednoj vrlo konzervativnoj gospođi u krilu – mislim da ona otada muca i trza glavom. Dakle, vrhunac neukusa, a da vam ne pričam da taj direktor nije nekakva seljačina, nego vrlo ugledan gospodarstvenik s čudnim smislim za humor.

Jedna je agencija prije nekoliko godina organizirala ludi party – u garaži svoje poslovne zgrade – i to je bilo odlično! :) Napravili su seoski sajam – tu je bila i baba gatara koja je gledala u kuglu i karte, kotlovina, tamburaši, plesalo se kolo, pilo vinčeko… Ma sve u stilu! Budući da se radi o kreativnoj agenciji ideja je doista za 5.

Karaoke su isto pravi pogodak – oni koji nemaju sluha revu u mikrofon pa vi umirete od smijeha, a ako netko slučajno ima sluha – ugodno ga je poslušati. Tematski partiji uvijek su zabavni – npr; Večer bluesa, Rock&roll-a, 50-e ili nešto četvrto. Odredi se dress code, svi su si neobični i dobro se zabavljaju.

I dok su zabave za partnere obično jako zabavne, jer to nije niti mjesto niti vrijeme za ozbiljne govorancije i svi donose poklone, zabave za zaposlene znaju biti pravi pakao. Zamislite kad vam direktori održe slovo o uspjesima i o tome kako će sljedeća godina biti još gora i kako će sve biti crno i strašno, a pesimizam im viri iz svake pore. Ili kad se cijeli ured od čak 5 ljudi koji su ionako cijele dane zajedno na poslu, a jedni druge zanimaju otprilike kao što mene zanima uzgoj kišnih glista u idealnim uvjetima, sastane u nekom restoranu i trebaju se zabavljati i šaliti – katastrofa. Još je bolje kad dovedu svoje partnere i partnerice i onda se razgovor svede na to je li mali Marko kakao tri ili četiri puta, rastu li mu zubići, je li Doroteja izliječila urtikariju i je li pas Bob zgrabio kujicu Megi  iz susjedne ulice. Ponekad se tu ušulja i tema kuhanja što je još najbezbolnije jer to je ipak izvor nepresušnih tema.

Neki domjenci za zaposlenike još imaju onaj socijalistički prizvuk pa se proglašava djelatnik godine – to više ne radi niti Kaufland, ako se ne varam. Pa mu frenetično svi plješću, i svi su veseli, a samo razmišljaju kako će što prije zbrisati u bolji život - onaj nakon domjenka...

I zato vam savjetujem – osmislite vaš domjenak da vam bude doista zabavan – da radite nešto kreativno – npr. donesite svi fotke iz djetinjstva i ispričajte neke vama važne priče da vas kolege malo upoznaju i s te strane, ili pričajte dobre viceve, ili se prisjetite smiješnih događaja s klijentima ili suradnicima tijekom godine, ili pripremite direktoru igrokaz u kojem vi glumite direktora – možda nešto i shvati… A poklone kupite svi zajedno. Svatko neka donese jedan poklon i onda izvlačite tombolu i svi će dobiti zgodan poklon – neka budu neke duhovite i praktične stvarčice – npr; neka zgodna knjižica savjeta ili neka pločica s duhovitom porukom, ili šalica za kavu ili nešto slično... Tako ćete svi sudjelovati, a trošak neće biti veliki – samo pripazite – nemojte donijeti bombonjere koje vam je netko odavno poklonio ili kavu staru godinu dana – jer moglo bi se dogoditi da bomboni budu pokvareni, a kava ishlapljela.

Imate li vi neku dobru ideju za domjenak i jeste li i sami prisustovali nekom zanimljivom ove godine?

Vaša Ema Jurić