Eleanora Fagan jedna je od najutjecajnijih jazz vokalistica prošlog stoljeća, koja se proslavila 1930-ih glasom koji je bio emotivan poput hrapavog saksofona. Poznatija kao Billie Holiday, pojavila se kao odlučujući glas svoje generacije - i generacija koje će slijediti - od svojih ranih dana dok je pjevala u harlemskim jazz klubovima do glavne zvijezde na pozornici u Carnegie Hallu.
Lady Day, kako će postati poznata, pokazala se ženom ispred svog vremena, boreći se protiv nepravdi segregacije, postavši jedna od prvih crnačkih glazbenica u potpuno bijelom orkestru i hrabro donoseći glas rasnom nasilju kroz svoju duševnu, žalosnu izvedbu "čudnih plodova". Na vrhuncu karijere imala je novac i slavu, ali je patila u ljubavi i borila se s ovisnošću.
Od ulica Baltimorea do smrtne postelje u njujorškoj bolnici, život Billie Holiday podjednako je inspirativan i tragičan, a budući da je rođena na današnji dan, priču ove hrabre jazz dive donosimo ti u nastavku.
Težak početak, neimaština i prostitucija
Priča o ranom djetinjstvu Billie Holiday pomalo je mutna, a različiti se izvori razlikuju u nekim osnovnim pojedinostima, uključujući njezino rođeno ime - poput Eleanore Fagan Gough i Elinore Harris. Ono što je jasno, u gotovo svim izvještajima je da je rođena 7. travnja 1915. u Philadelphiji, a rodila ju je tinejdžerica Sadie Harris. Njezin otac bio je glazbenik Clarence Holiday. Provela je formativne godine u Baltimoreu, gdje je, živeći u siromaštvu, napustila školu do petog razreda i zaposlila se ribajući podove i vodeći poslove za gradski bordel.
U dobi od 10 godina odslužila je svoje prvo od dva boravka u Baltimorskoj kući dobrog pastira za mlade crnkinje, koja je bila zapravo katolička popravna škola. Prvi put zbog izostajanja iz škole, dok je sljedeći boravak uslijedio s 11 godina nakon što ju je 40-godišnji susjed oteo i silovao. U popravnoj školi, Billie je pronašla svoj pjevački glas, ali je i prošla kroz stravičan tretman. Holiday se u svojoj autobiografiji Lady Sings the Blues prisjetila da nije smjela spavati u spavaonici s ostalim djevojkama, a u jednom trenutku bila je zaključana u sobi s mrtvom djevojkom.
Krajem 1920-ih, i Billie i njezina majka zbog neimaštine su se okrenule prostituciji u Harlemu.
Billie Holiday - anđeo iz Harlema
S 14 godina Billie Holiday, očajna zbog novca, počinje pjevati u lokalnim klubovima u Harlemu pod pseudonimom Billie Holiday. "Majka i ja smo gladovale. Bilo je hladno…majka je bila kućna pomoćnica i nije mogla naći posao. I ja sam pokušala ribati podove, ali jednostavno to nisam mogla", rekla je Holiday za časopis Downbeat 1939. godine.
Iako nije imala formalno glazbeno obrazovanje, jedinstvenim glasom punim emocija uspijevala je svaku pjesmu 'učiniti svojom' te je u dobi od 18 godina otkrivena.
Ubrzo se našla u srcu jazz scene, okružena njezinim zamkama - marihuanom, alkoholom i opijatima - i suočena sa surovom stvarnošću segregacije. Na turneji s vođom benda, bijelcem Artieom Shawom, često je bila prisiljena koristiti se dizalom za ispomoć kako ne bi uznemirila bijele pokrovitelje, zabranjeno joj je bilo jesti s ostatkom benda te je bila zatvorena u mračnu sobu dok nije izašla na pozornicu da zabavi iste te pokrovitelje koji s njom nisu htjeli dijeliti lift.
'Čudni plodovi' s tragičnim korijenima
Billie Holiday naglo je došla do slave 1939. godine s pjesmom 'Strange Fruit' iliti 'čudnim plodovima', hrabrom i moćnom pjesmom o linču Afroamerikanaca. Pjesma je sa sobom dovela brojne kontroverze, veliki broj radio postaja nije želio svirati pjesmu u eteru, ali upravo joj je taj publicitet donio ogroman uspjeh. Tadašnji grafički, brutalni prikaz rasnog nasilja postao je hit, ali stavio ju je ravno u metu savezne vlade, posebno novostvorenog Federalnog ureda za narkotike.
Šef ureda Harry Anslinger čuo je brujanje o njezinoj upotrebi heroina i počeo ju je neumorno progoniti kad je nastavila otvoreno govoriti protiv rasnog nasilja i nepravde tijekom ere Jima Crowa. Štoviše, 1948. godine uhapšena je zbog posjedovanja heroina i, umjesto da je pošalje u bolnicu kako je tražila, osuđena je na godinu dana u saveznom zatvoru u Zapadnoj Virginiji.
Izašla je čista, trijezna i prisebna, ali i kao osuđena osoba koja nije mogla osigurati potrebnu dozvolu za nastup u kabareima i klubovima. Međutim, nedugo nakon puštanja, Billie Holiday pjevala je u slavnom Carnegie Hallu.
Borba s ljubavi i ovisnošću
Billie Holiday udavala se dva puta i započela treću vezu četrdesetih i pedesetih; sve su te veze bile problematične i tragično utjecajne. Njezin prvi brak s Jimmyjem Monroeom 1941. godine proširio je njezinu ovisnost sa zlouporabe alkohola na opijum, a zatim i heroin. Brak je nedugo nakon toga okončan, ali njezino uživanje droga nastavilo se s trubačem Joeom Guyem koji ju je redovito opskrbljivao s heroinom.
U tom je razdoblju Billie Holiday potrošila puno novca podržavajući njihovu naviku, a sve to vrijeme Holiday je snimila neke od najboljih pjesama u svojoj karijeri. U svojim memoarima prisjetila se: "Ostatak ratnih godina provela sam u 52. ulici i nekoliko drugih ulica. Imala sam bijele haljine i bijele cipele. I svake večeri donijeli su mi bijele gardenije i bijelo smeće (drogu)."
Zatim se 1957. godine udala za Louisa McKaya, s kojim je u prvim godinama uspjela biti čista od heroina. Međutim, rastali su se, Billie Holiday vratila se drogi i do 1959. bila je mrtva.
Biografkinja Farah Jasmine Griffin, autorica knjige If You Can't Be Free, Be a Mystery: In Search of Billie Holiday, napominje da Holiday o ovisnosti nije govorila kao da je žrtva, već kao da je njezina vlasnica. "Heroin ne samo da me održavao na životu - možda me i spriječio da ubijem", rekla je u jednom intervjuu i dodala: "Ne žalim ni za čim i ne sramim se."
Gorki kraj jedinstvene glazbene dive
Težak životni put Billie Holiday uzeo je svoj danak, a do 1950-ih njezina se ovisnost pogoršala. Na vrhuncu karijere zarađivala je otprilike 1000 dolara tjedno, a velik dio novca išao je na drogu. Nažalost, poput nekih njezinih suvremenika, godine zlouporabe droga i alkohola utjecale su na njezino tijelo, što je kulminiralo dijagnozom ciroze.
Do svibnja 1959., Lady Day ležala je u smrtnoj postelji u njujorškoj bolnici s policajcima smještenima ispred njezinih vrata. Kao da je sipala sol u ranu, posljednje je dane provela uhićena, jer je heroin pronađen skriven u njenom bolničkom krevetu. Nakon šest tjedana u bolnici, Billie Holiday umrla je 17. srpnja 1959. godine. Službeni uzrok smrti bilo je zatajenje srca uslijed zagušenja pluća. Bila je gotovo bez novca, osim 750 dolara gotovine koje je držala privezane za nogu - polog od izdavača za nove memoare. Imala je samo 44 godine.
Nakon njezine smrti, u časopisu Baltimore Afro-American pisalo je: "Pušačica marihuane s 14 godina, ovisnica o heroinu s 25 i fizička olupina prije nego što je napunila 50 godina - to je bio život Lady Day."
Bogato nasljeđe neponovljive Billie Holiday
Danas se život Lady Day ne može sažeti tako jednostavno kao što je bilo tada. Iako iscrpljen tragedijom, život Billie Holiday puno više govori o trijumfu volje, snazi uvjerenja i hrabrosti da se glas unese u rasnu nepravdu.
"Legende govore o stanju uma, a ne o stanju bića, a neke najbolje uspijevaju kad nisu u konkurenciji sa živom osobom. To se posebno odnosi na Billie Holiday", primijetio je NPR u članku o renesansi Billie Holiday iz 1960-ih koja se nastavila i u novom tisućljeću.
Billie Holiday se i danas smatra jednom od najboljih jazz vokalistica svih vremena koja je revolucionirala način izvedbe pjesama, čineći emocionalnu improvizaciju sastavnim dijelom svakog nastupa. Prema njezinoj autobiografiji snimljen je i film 'Lady Sings the Blues' iz 1972. s Dianom Ross u glavnoj ulozi, a 2000. godine Billie Holiday je primljena i u Rock and Roll Hall of Fame.
U veljači ove godine, objavljen je i biografski film The United States vs. Billie Holiday s Androm Day u glavnoj ulozi, nastao prema knjizi Chasing the Scream: The First and Last Days of the War on Drugs. Dovoljno je reći da je sjajna Andra Day nominirana za prestižnu nagradu Oscar, stoga je ovo film koji definitivno ne smiješ propustiti.
Prošlo je više od 50 godina od smrti velike Billie Holiday, i premda je napustila svijet kao i kad je u njega ušla - u siromaštvu - svi smo bogatiji zbog toga što imamo njezin glas kao svjedočanstvo teškog života koji je oblikovao ovu legendarnu glazbenicu i ženu.