Norveški Nobelov odbor dodijelio je Nagradu za mir za 2025. godinu Maríji Corini Machado, nazvavši je "hrabrom i predanom prvakinjom mira" koja "održava plamen demokracije upaljenim usred sve veće tame". Ova venezuelska oporbena liderica postala je simbol neumorne borbe za demokratska prava i mirnu tranziciju iz diktature, a njezina priča spoj je inženjerske preciznosti, građanske hrabrosti i nesalomljive ustrajnosti.

Od inženjerke do liderice otpora

Iako je danas lice venezuelskog otpora, put Maríje Corine Machado (rođene 7. listopada 1967.) započeo je daleko od politike. Diplomirala je industrijsko inženjerstvo na Katoličkom sveučilištu Andrés Bello (UCAB), jednom od najprestižnijih u Venezueli, a kasnije se specijalizirala za financije. Svoje obrazovanje zaokružila je na Sveučilištu Yale, gdje je produbila znanje o javnoj upravi i demokratskom upravljanju.

Njezin analitički um, oblikovan kroz inženjerstvo, preslikao se na njezin politički pristup. Korupciju je vidjela kao sistemsku neučinkovitost, a cenzuru kao grešku u dizajnu društva. Godine 2002. suosnovala je organizaciju Súmate, posvećenu transparentnosti izbora. Njezin moto, "glasovi umjesto metaka", postao je vodilja njezina djelovanja. Zbog svog aktivizma i zagovaranja poštenih izbora, režim ju je optužio za izdaju, no ona je ustrajala, tvrdeći da je "zahtijevati poštene izbore građanska dužnost, a ne izdaja".

Profimedia

Ujedinjenje oporbe i borba protiv režima

Venezuela se pod autoritarnom vlašću iz relativno prosperitetne zemlje pretvorila u državu obilježenu humanitarnom krizom, siromaštvom i sustavnom represijom, zbog čega je gotovo osam milijuna ljudi napustilo zemlju. U takvom okruženju, Machado je postigla ono što se dugo smatralo nemogućim: ujedinila je godinama razjedinjenu oporbu.

Njezin utjecaj postao je najočitiji uoči predsjedničkih izbora 2024. godine. Nakon što je uvjerljivo pobijedila na predizborima oporbe, režim predsjednika Nicolása Madura zabranio joj je kandidaturu. Umjesto povlačenja, Machado je svoju podršku dala malo poznatom kandidatu Edmundu Gonzálezu Urrutiji. Njezin autoritet mobilizirao je stotine tisuća volontera koji su, unatoč prijetnjama uhićenjem i nasiljem, nadzirali biračka mjesta kako bi osigurali transparentnost. Iako su prikupljeni podaci pokazali uvjerljivu pobjedu oporbe, režim je odbio priznati rezultate i zadržao vlast.

Život u ilegali i međunarodna podrška

Cijena njezine borbe je visoka. Od kolovoza 2024., nakon izbora, María Corina Machado živi u ilegali unutar Venezuele, suočena s ozbiljnim prijetnjama. "Pišem vam iz skrovišta, strahujući za svoj život, slobodu i slobodu svojih sunarodnjaka", napisala je u pismu objavljenom u svjetskim medijima. Njezina odluka da ostane u zemlji, unatoč opasnosti, inspirirala je milijune.

Profimedia

Njezin rad prepoznat je diljem svijeta. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je da nagrada odaje počast "svakom glasu koji odbija biti ušutkan". Uz Nobelovu nagradu, Machado je dobitnica i Nagrade Saharov te Nagrade Václav Havel za ljudska prava. Ova priznanja ne samo da joj pružaju određenu zaštitu od režima, već i stavljaju dodatni pritisak na Madurovu vlast.

U svijetu u kojem demokracija uzmiče pred autoritarnim režimima, María Corina Machado podsjetnik je na snagu mirnog otpora. Kako je naveo Nobelov odbor, ona je pokazala da su "alati demokracije ujedno i alati mira". Njezina borba utjelovljuje nadu u budućnost u kojoj će se glas građana čuti, a njihova temeljna prava poštovati.