Popravak slomljenih keramičkih šalica, tanjura ili čaša za Japance je umjetnost, a tehniku popravka keramičkih predmeta zlatom nazvali su kintsugi. No kintsugi nije samo tehnika restauracije – to je istovremeno i filozofija koja nas uči da u pukotinama vidimo snagu, a ne slabost. Stav koji pogreške, ožiljke, nepravilnosti i životne lomove stavlja u perspektivu jedna veće cjeline.
Umjesto da skriva oštećenja, kintsugi ih ističe. I upravo tako, pretvara povijesne ožiljke u jedinstvene predmete koji su još ljepši i unikatniji.
Kintsugi znači "zlatni spoj"
U doslovnom prijevodu kintsugi znači zlatni spoj ili zlatno spajanje. Radi se o umjetničkom stilu popravljanja keramike koja se, uz kintsugi vještinu, pretvara u još unikatniji i zanimljiviji komad. Tradicionalna tehnika koristi lak obogaćen prahom zlata, srebra ili platine, što pukotine čini istaknutim dijelom nove ljepote.
Istovremeno se ova tehnika često povezuje i sa filozofijom wabi-sabi koja nas uči prihvaćanju nesavršenosti, prolaznosti i jednostavnosti.
Iz kintsugi tehnike izranja jedna puno dublja poruka: prihvaćanje nesavršenosti kao dijela vlastite priče, umjesto pokušaja da ih izbrišemo. U svijetu opsjednutom savršenstvom i brzim odbacivanjem svega što nije savršeno i besprijekorno – bilo da se radi o predmetima, odnosima ili vlastitim nesigurnostima – kintsugi nas potiče na jedan potpuno drugačiji pogled.
Kako je nastao kintsugi?
Priča govori kako je krajem 15. stoljeća šogun Ashikaga Yoshimasa poslao svoju omiljenu šalicu šalicu za čaj u Kinu na popravak. No kad ju je dobio natrag, ta plava zdjelica bila je "popravljena" velikim crnim spajalicama.
Nezadovoljan rješenjem, šogun je pozvao japanske zanatlije da pronađu estetski ljepši način popravka slomljene keramike. Priča dalje kaže kako se jedan od zanatlija dosjetio načina kako da spoji smolu sa plemenitim prahom metala i dobije smjesu kojom će se popuniti procjepi između pukotina.
Kintsugi nas uči kako ono što je slomljeno, nije i izgubljeno
Kako se doslovno prevodi kao popravljanje zlatom, a glavna namjera ove vještine je slomljene linije popuniti plemenitim metalom, sama filozofija govori govori kako su naše pukotine ustvari vrijedne. Istovremeno, kintsugi nam govori o prihvaćanju vlastite povijesti, svih svojih faza i epoha, kao jedne cjelovite priče koja je iznjedrila jednu ljepšu verziju tebe.
Iako se često čini da nešto što je slomljeno – bilo da je riječ o materijalnom ili emocionalnom – nije moguće popraviti, kintsugi nas uči suprotno. Uz dovoljno strpljenja i pažljivosti, svaki komadić može biti pronađen, a pukotine ispunjene zlatom (ili našom voljom za iscjeljenje). Na taj način, ono što smo smatrali uništenim može postati još ljepše, jedinstvenije i vrijednije od onog originalnog stanja koje smo smatrali savršenim.