Svaka od nas se barem jednom našla u situaciji da se iskreno bojala za svoj život. Kada sam prvi put pročitala ovakvu izjavu pomislila sam da to nije moguće, pa ne živimo valjda u tako strašnom svijetu. Iako sam i sama proživjela takve situacije, nisam bila svjesna da su ih proživjele i sve moje prijateljice s kojima sam razgovarala o ovoj temi, ali i jako velik broj žena koje su svoje neugodne situacije ispričale na društvenim mrežama.
Gotovo sve smo imale istu priču za ispričati. Vraćaš se doma iz izlaska ili s druženja s prijateljicom, normalno hodaš prema domu kad ugledaš nepoznate muškarce na ulici. Prva pomisao nije da ih ignoriraš ili da ih ne primjećuješ nego pomno pratiš svaki njihov korak. To nije samo paranoja u nama, nego iskustvo. Svakoj od nas barem se jednom dogodilo da takva skupina muškaraca ili čak pojedinci dobacuju vrlo neugodne komentare ili još gore, krenu ti se približavati. U tom trenu adrenalin odmah raste, a naš 'bježi ili se bori' refleks naglo nastupi.
Iako takvi susreti obično ne završavaju tragedijom, za mladu Saru Everard završio je najgorim mogućim ishodom. Mlada Britanka zadnji je put viđena kako se šeta užurbanom londonskom ulicom oko 21:30 kada joj se izgubio svaki trag. Nakon nekoliko dana misterije koja je zaokupila cijelu Veliku Britaniju, policija je pronašla tijelo 33-godišnjakinje. Sarah je napravila sve kako je trebala i poduzela sve one mjere zaštite koje kao žene u svijetu u kojem se silovanje i seksualno uznemiravanje tolerira moraju poduzimati svaki dan. Bila je 'primjereno' obučena, javila se svom dečku kada je krenula doma te je hodala samo dobro osvijetljenim užurbanim ulicama. Ipak, mladi život je izgubljen, a za sve je bio kriv - muškarac.
Wayne Couzens, godinama je bio u službi britanske policije i upravo je on od predatora trebao zaštiti djevojke poput Sare, no njegovo predatorsko ponašanje okončalo je njezin sretan i uspješan život. Ovaj slučaj podigao je na noge kako Britanke, tako i žene diljem cijelog svijeta, a cilj im je jedinstven - podići svijest o tome koliko se žene i u današnje moderno vrijeme moraju bojati za svoj život samo zbog toga što su žene.
Žene su na društvenim mrežama krenule dijeliti svoja iskustva o napasnim ponašanjem muškaraca i sa svakom novom pričom koju sam pročitala shvatila sam da je situacija mnogo gora nego što nam se čini, ali da smo isto tako i sve do jedne naučene da o takvim problemima ne pričamo. No ženama je više prekipjelo i dosta nam je da se moramo bojati za vlastiti život ako želimo u večernjim satima otići do lokalnog supermarketa. Dosta nam je razmišljati o najbržoj ruti kroz kvart kako bi što sigurnije stigle doma. Dosta nam je osjećati nelagodu kada prolazimo pored neznanca na ulici i automatsko hvatanje ključeva u ruke kada nam se isti taj neznanac obrati. Dosta nam je nelagode i promišljanja o najcrnijim scenarijima trenutak kada sjednemo u taksi. Dosta nam je da svoje modne kombinacije moramo prilagođavati muškarcima koji se ne znaju kontrolirati i gledaju na nas kao predmet. Sve su to misli koje ženama diljem svijeta prolaze kroz glavu i to gotovo svakodnevno. Iste su to misli koje rijetko kojem muškarcu ikada padnu na pamet.
Mnoštvu muškaraca ovaj problem s kojima se žene svakodnevno nose nije niti poznat, a kako bi im i bio kada ga ne moraju proživljavati. Upravo takvi muškarci često negoduju kada žene u svojim pričama spominju muškarce kao krivce za ovu situaciju. Istina je da nisu svi muškarci nasilnici, ali su sve žene doživjele neku vrstu nasilja od muškaraca. Kada pogledamo ukupan broj napada na žene, u 99% slučajeva napadač je muškarac. A najgora stvar od svega je što se i dalje za takve napade okrivljava žrtvu, a ne napadača. Uvijek je žrtva kriva što je oskudno odjevena, sama se šetala kasno u noći i nije uz sebe imala sredstvo zaštite poput suzavca ili oštrog predmeta. Žrtva nikada nije i ne može biti kriva za porive koje ima napadač. Na primjeru nesretne Sare možemo vidjeti da žena može napraviti sve kako treba, držati se svih tih pravila koje smo si same morale izgraditi kako bi se zaštitile, ali i dalje biti žrtva muškaraca koji nije mogao kontrolirati svoju nasilničku prirodu.
Nasilje nad ženama tema je o kojoj moramo javno razgovarati, moramo držati odgovornima sve napadače i nasilnike i ne trebamo mijenjati svoje navike kako bi se zaštitile od njih. Sarah je samo jedna u nizu od tisuća žena diljem svijeta koje stradaju zato što su ništa više nego žene. Podizanjem svijesti o ovom jako čestom problemu najbolje ćemo napredovati prema svijetu u kojem nećemo nakon svakog druženja prijateljici morati reći da nam pošalje poruku kada dođe doma da se uvjerimo da je živa i da je sigurno stigla svojoj kući.