Iako Meksiko pripada sjevernoameričkom kontinentu, Rio Grande predstavlja granicu dviju potpuno različitih kultura. Sjeverno od granice je angloamerički, Zapadni svijet, a južno sasvim drugačiji svijet, koji ukoliko ga niste doživjeli možete teško zamisliti. U političkom smislu Meksiko je ustrojen gotovo jednako kao i SAD, čak je i službeni naziv Estados Unidos Mexicanos – Sjedinjene Meksičke Države, te je zemlja je podijeljena na 31 saveznu državu i federalni distrikt, glavni grad. Meksiko je prostor dominantnog utjecaja španjolskog jezika i kulture i tu se on uvelike razlikuje od svog sjevernog susjeda. Ovdje su se Španjolci stoljećima miješali sa lokalnim indijanskim stanovništvom, te su danas najbrojniji mestici (španj. mestizo). Od Španjolaca su osim kulture prihvatili i religiju. Većina Meksikanca su katolici, ali vjeru doživljavaju na drugačiji način od Europljana. Primjer toga je Dan mrtvih, kada se obitelji okupljaju na groblju i uz hranu, piće i glazbu se prisjećaju pokojnih, a gradom idu maskirane povorke.
Od sjevera prema jugu Meksiko je zemlja različitih klima i vegetacije, no najviše me oduševio poluotok Yucatán i nasljeđe moćnih Maya. Maye su razvili civilizaciju koja je nadmašila sve prethodne. Bili su dobri matematičari, uspješno su predviđali astronomske pojave i razvili godišnji kalendar od 365 dana. 21.prosinca 2012. nije došlo do smaka svijeta, već je tada završio 5. veliki ciklus i započeo novi.
Put po Yucatánu započeo je kada smo sletjeli u Méridu, no tamo se nismo dulje zadržavali. Odmah smo krenuli vidjeti veličanstvenu piramidu u Chichén Itzi. Chichén Itzá je najpoznatiji i najposjećeniji grad Maya koji je 2007. godine izglasan za jedno od Sedam novih svjetskih čuda. El Castillo de Kukulcán je piramida kalendar. Zbroj stepenica na piramidi jednak je broju dana u godini: sa svake strane do vrha vodi 91 stepenica, a plato predstavlja zadnju 365. Na cijelom tom arheološkom području nalazi se stotine štandova na kojima lokalno stanovništvo prodaje suvenire. Sa svakog štanda će vas pozivati da dođete i pogledate što nude, a ako nešto odlučite kupiti morate se cjenkati jer možda ćete isti suvenir već na štandu pokraj naći po duplo nižoj cijeni. Ponekad će i oni sami snižavati cijenu, samo da prodaju tako da se dosta toga može dobiti gotovo besplatno.
Iako na samom nalazištu postoji mnogo hramova, skulptura i ostalih građevina, spomenut ću još dvije koje smatram najvažnije. Ovdje se nalazi najveće drevno igralište za sport u cijeloj Srednjoj Americi, gdje su drevni narodi igrali svoju omiljenu igru loptom. Loptu su morali ubaciti kroz kameni obruč, a kapetana gubitničke momčadi bi žrtvovali bogovima. Druga fascinantna građevina je Opservatorij, tzv. Caracol odakle su proučavali zvijezde.
Ono što Yucatán također čini posebnim su cenote, tj. mreža spilja i podzemnih jezerca. Sedam od deset najdužih podzemnih rijeka u svijetu su pronađena upravo na ovom poluotoku. Većina cenota je otvorena za posjetitelje, a mi smo posjetili jednu koja se nalazila u blizini našeg hotela u Chichén Itzi. Prizor je doista jedinstven, tamno plava voda omeđena visokim stijenama, a na vrhu otvor kroz koji dopiru sunčeve zrake. Mi smo se ovdje samo okupali i skakali sa stijena, dok u nekim većim cenotama u blizini Tuluma postoji niz aktivnosti u kojima posjetitelji mogu uživati, kao na primjer ronjenje u podzemnim vodama.
Tulum je bio jedan od najistaknutijih i najuglednijih obalnih gradova Maya u razdoblju od 1200. do 1530. godine. Osim fascinantnih ostataka grada koji se uzdiže na stijenama iznad mora, Tulum ima i najljepšu plažu koju sam ikad vidjela. Plaža se prostire na 11 km bijelog pijeska i tirkiznog mora, te je sa mnogo koktel barova savršeno mjesto za relaksaciju.
Riviera Maya pruža se od Cancúna do Tuluma, a predstavlja raj za turiste. Cancún je postao vodeće turističko središte zemlje, umjesto Acapulca na Pacifiku. Cancún je smješten na 12-kilometarskom sprudu, nagruvanom elitnim hotelima s pogledom na Karipsko more. Cancún sam doživjela kao grad namijenjen masovnom turizmu. Ogromni hoteli izdižu se na pješčanim plažama s pogledom na more. Malo intimniji i simpatičniji gradić je Playa del Carmen. Centar grada obiluje restoranima, dućanima, noćnim klubovima, koktel barovima, a na ulici se može čuti pjesma mariachija. Ponuda je doista velika. Nude se izleti na otok Cozumel, u adrenalinske parkove, ronjenje u cenotama, plivanje s delfinima, ražama, pa čak i morskim psima te mnoge druge aktivnosti. Mi smo odlučili otići brodom na Cozumel, najveći meksički otok. Tamo smo iznajmili tzv. buggy i provozali se oko cijelog otoka. Cozumel je bio mjesto hodočašća drevnih Maya oltaru božice plodnosti, Ixchel. 1960-ih godina, zahvaljujući francuskom oceanografu Jacques Cousteau, Cozumel je postao svjetski poznato turističko odredište. Ovdje se osim predivne prirode, dugih pješčanih plaža i skrivenih uvala, nalaze i svjetski poznati koraljni grebeni koji su postali glavno odredište ronioca na meksičkoj karipskoj obali.
Drugi izlet nam je bio u eko – arheološki park prirode, Xcaret gdje smo plivali sa delfinima. Ovdje je doista velika ponuda aktivnosti. Može se posjetiti zoološki vrt, Muzej orhideja i farma gljiva, Paviljon leptira (prvi u Meksiku), također se nudi i ronjenje u podzemnim rijekama, plivanje sa delfinima, kornjačama, ražama i tako dalje. Ovdje se nalazi i Akvarij koraljnog grebena, koji je jedan od samo nekoliko mjesta na svijetu gdje se može vidjeti struktura grebena u njegovom prirodnom okruženju i vrt za regionalne faune, koji je dobio priznanje Guinessove knjige rekorda zato što je dosegnuo najveći broj određene vrste papige rođenih u istom objektu tijekom godine. S obzirom da su sve aktivnosti prilično skupe, skupila sam 80 dolara i odlučila ostvarit svoju želju iz djetinjstva, plivati sa delfinima. Bilo je to nevjerojatno iskustvo.
Meksička hrana vrlo je specifična. Namirnice i način pripremanja hrane potpuno su drugačiji od naših navika i običaja. S obzirom da sam jako voljela jesti u meksičkom restoranu u Zagrebu, mislila sam kako ću uživati u njihovim specijalitetima, ali me razočarala prekomjerna upotreba čilija. No to je samo moje subjektivno mišljenje, što ne znači da se nekome od vas ne bi svidjelo. Najpoznatije i meni najdraže jelo su tacosi. Palačinke od kukuruza tzv. tortille napune se mesom, povrćem, sirom te se po želji preliju umacima koji znaju biti nevjerojatno ljuti. Tako pripremljene tortille zovu se tacosi, a jedan tacos košta manje od jednog dolara. Također, imaju nevjerojatno mnogo vrsta voća.
Od agruma i banana do avokada, voće je vrlo važan dio prehrane Meksikanaca. Jedna zanimljiva vrsta voća za koju do tada nisam nikad čula, niti mi imamo riječ za nju, je guayaba. Na ulicama meksičkih gradova naići ćete na štandove s voćem gdje po vrlo niskim cijenama možete kupiti svježe iscijeđene sokove od naranče ili mix voća te jogurte i slične pripravke sa svježim voćem.
Meksikanci najviše piju pivo i tekilu. Najpoznatije pivo je Corona, Dos Equis, Indio i Sol. Jedno vrlo zanimljivo piće je tzv. michelada – pivo sa čilijem. Najpopularnije žestoko piće je tekila. U saveznoj državi Jalisco postoji mjesto koje se zove Tequila, odakle je poteklo ovo svjetski popularno piće.
Što se tiče smještaja, ako imate novaca možete birati među gomilom luksuznih hotela sa pet zvjezdica u Cancúnu. A ako vam je budžet skromniji, možete naći vrlo pristojne i čiste hotele s tri zvjezdice gdje je noćenje s doručkom 10-15 dolara po osobi. Smještaj i hrana vrlo su jeftini, jedini problem je što treba platiti kartu do ovog turističkog raja.
Putujući Meksikom vidjela sam nevjerojatno bogatstvo – srebro, palače, hramove, piramide, luksuzne hotele, parkove i vrtove. A s druge strane vidjela sam i nevjerojatno siromaštvo i bijedu – predškolsku djecu koja prodaju žvakače gume u podzemnoj željeznici, ljude koji spavaju na ulici, prodaju sve i svašta samo kako bi preživjeli dan. No ono što je isto kod svih Meksikanaca, siromašnih i bogatih je da nemaju pojam o vremenu. Njima je sve „laganini“ i u Meksiku definitivno vrijedi : Što mogu danas, ostavit ću za sutra!