Samobor je omiljeno izletište Zagrepčana i to s dobrim razlogom. Ovaj maleni gradić tek pola sata vožnje udaljen od centra Zagreba nudi sjajnu gastronomsku ponudu, obilje zelenila, mir i sigurnost. Proglašen je najsigurnijim gradom za život u Hrvatskoj, iznimno je lijepo uređen te prije svega okružen zelenilom šuma Samoborskog i Žumberačkog gorja. Ako ti treba dodatan poticaj da ga posjetiš za jedan vikend ili se pak „zaletiš“ u taj slavni grad najfinijih kremšnita, mi smo saznale sve što trebaš znati i što bi te moglo zanimati o posjetu Samoboru.
Samobor je jedan od onih gradića u koji ćeš se nakon prvog posjeta neprestano vraćati. Zato pazi kada piješ iz česme na trgu, jer legenda kaže da svatko tko popije iz nje će se opet vratiti u Samobor. Ali i bez legendi je lako shvatiti zašto bi tu netko došao više puta.
Grad zelenila i šetnji
Samobor je gradić poznat po šetnicama, a ona najprimamljivija, u samom srcu grada je Anindol. Šumovito brdo Tepec uzdiže se iznad Samobora te nudi male kapelice koje možeš posjetiti, ali i križni put te obilje biciklističkih i pješačkih staza. Omiljeno je to šetalište Samoboraca. Ispod krošnji drveća naći ćeš i brojna djela umjetnosti i strukture, od kojih se naročito izdvaja samoborska kalvarija. Kalvarija se sastoji od 13 postaja Križnog puta Isusa Krista na kojima se nalaze skulpture rađene od umjetnog kamena. Šumskim stazama Anindola šetali su i inspiraciju hvatali književnici poput Šenoe, Matoša, Vraza i Preradovića, a tu je nastala i poznata pjesma Marka Vukasovića “Kod kapele svete Ane”.
Ponos i ukras Samobora i danas živi, a posebno u dan Aninovskog proštenja kad Anindol podsjeća na vremena tako romantično ocrtana u kultnom hrvatskom filmu Kreše Golika “Tko pjeva zlo ne misli” koji je dijelom snimljen upravo u Anin-perivoju.
Stari grad Samobor
Možeš prošetati i uspeti se na Stari grad Samobor, jedan od naših najstarijih srednjovjekovnih gradova. Od 1268., pa sve do nedavno je ovo mjesto bilo u rukama brojnih obitelji. Brojni su plemići i kraljevi kroz stoljeća bili gospodari Samobor-grada, od češkog kralja Otokara koji ga je izgradio 1268., pa sve do Arpadovića, Frankopana, Erdodyja, Matije Korvina te mnogih drugih. Kako su se mijenjali vlasnici, tako se i mijenjao dvorac.
Od početnog romaničko-gotičkog burga s velikom kulom, vremenom je zadobio kasnogotičko-renesansne oblike da bi na krajem 17. i početkom 18. stoljeća postao barokizirani dvorac. No, sve promjene koje su se odvijale na dvorcu nisu mijenjale činjenicu da su skoro svi vlasnici bili u sukobu sa stanovnicima Samobora. O tome svjedoči i sudski proces koji je, simpatično za hrvatski sudski sustav, trajao od konca 15. stoljeća, pa sve do 1769. godine. Naime, Samobor je kao slobodno trgovište bio izvan dohvata vlasnika Starog grada koji su sebe stavljali za vlasnike i trgovišta. Knjiga koja evidentira ovaj višestoljetni sudski proces se danas može vidjeti u Samoborskom muzeju.
Na kraju je, 1902. godine, Stari grad završio u vlasništvu Samobora za 5293 krune. Od tada se pokušava obnoviti, ali nijedan pokušaj nije urodio plodom. No, možda i bolje, jer dvorac u ovoj formi ima neku magiju koju možda ne bi imao da nije u ovom stanju. U njemu biva neki duh vremena, krije se među zidinama i pliva među okolnim drvećima. Zaista mjesto s posebnom energijom. U nastavku pogledaj kjoje još bisere skriva Samobor.
Grgosova špilja
Još jedno odlično mjesto za posjet u Samoboru je i Grgosova špilja. Grgosova špilja je jedna od najpoznatijih prirodnih znamenitosti Samobora. Radi se o jednoj od najljepših špilja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a zbog bogatog špiljskog nakita proglašena je i zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode. Stalagmiti u Grgosovoj špilji ukazuju da je špilja relativno stara, dok tanki stalaktiti sa stropa špilje pokazuju da je još uvijek aktivna u stvaranju novih oblika.
Samoborski muzej
Za one željne proučavanja povijesti, Samoborski muzej je „the place to be“. U njemu ćeš vidjeti puno o samoborskom kraj - uključujući etnografske i geološke zbirke. Geološka zbirka sadrži fosilno blago koje dočarava nekadašnje pomorje i kopno tog kraja, a etnografska zbirka je smještena u objektu služinske kuće. Dobra je vijest i to da je ovaj muzej smješten u samom središtu šarmantnog gradića, pa ćeš do njega doći kroz lijepe, popločene ulice i šečući uz potok. No, što ako ogladniš?
Gastronomska čuda
Cijeli grad odiše primamljivim mirisima kremšnite, češnofke, bermeta, kotleta i svakojake druge divne hrane. Ako odlučiš provesti cijeli dan u Samoboru ili okolici svakako nemoj propustiti kušati neka od sljedećih prepoznatljivih jela tog kraja - kremšnitu, samoborski bermet i muštardu, rudarsku greblicu i kobasicu češnjovku. Uz to, tu su i jela od vrganja kojima se možeš itekako oduševiti.
No, krenimo redom . kremšnite su „kraljice svih kolača“, a najbolje su upravo one samoborske. Najpoznatija kremšnita je najvjerojatnije iz kavane "Livadić" koja se nalazi u samom centru Samobora, ali nećeš se razočarati ni ponudom slastičarnice „U prolazu“ koja također ima sjajnu recepturu za taj kolač.
Uz kremšnitu odlično ide bermet. Bermet je kao profinjeni aperitiv neizostavan dio samoborske gastronomske tradicije. Bermet je rađen od crvenog vina i odabranih voća i trava, no svaka obitelj doda neki svoj specifični šarm. Tako da ćeš u jednom dijelu Samobora piti malo gorču, a u drugom malo slađu sortu. No, iako su drugačije, sve su jednako dobre.
Osim kremšnite, trebaš kušati i rudarsku greblicu. Ovaj tanki kolač je nekoć bio proizvod siromašnih ruku rudara koji su htjeli sa svojom ograničenom količinom sastojaka stvoriti nešto kompleksno i ukusno. Ti ograničeni sastojci o kojima pričamo su tradicionalno sir i orasi ili sir i zelenje (špinat, blitva ili kopriva), koji se tako divno zaokruže u ovom kolaču. Upravo toliko divno da je Ministarstvo kulture 2007. proglasilo pripremu Rudarske greblice nematerijalnim kulturnim dobrom. Kušaj još i češnjovke te samoborske kobasice, ali i muštardu, poseban umak koji odlično paše uz mesna jela.
Sve u svemu, Samobor je idilično mjesto za obiteljski ili romantični vikend. Nudi sve što ti treba za potpuni odmor - šumsko zelenilo, dobru hranu i bogatu povijest. Nije ni čudo da se brojni Zagrepčani mahom sele u taj kraj.